Naše misli smo mi sami,u njima je sve ono što zaista jesmo.Onog trenutka kad nešto napišemo nO meni

ponedjeljak, 4. veljače 2013.

ŽIVOT JE OSTAO NEGDJE TAMO


Kad zatvorim oči,
slika bljesne,
golemi jad i oči bjesne
što gledaju očima poganim,
rukama krvavim,
licem zlom iznakaženim
i smije se,smije se...
Sotonski se smije
dok  ti se stomak grči
u obamrlom tijelu
i ne znaš jesi ili nisi
živ...a živ si..i čekaš
dok sotona ne odluči
hoćeš li biti ili ne biti
živ...
Stisle ručice,
lutkicu na srce
i u njoj čuje
kako kuca srce... copyright-a "©"

Biha M.M.

Nema komentara:

Objavi komentar