na neke ljepše godine,
pričaj mi o njima,
pjevaj mi o njima
jesu li u njima ostale sve dobre namjere,
zar smo se izgubili u priči
Vrati me sebi,
vrati mi hrabrost
izgubljenu na nepoštednoj sceni
ljudske bezobzirnosti,
Vrati me istini,
neka se ne trza besmomoćno
u ovom vremenu bez svjetlosti,
bez savjesti..
Vrati me mojim starim snovima
koje šetaju izgubljene u tami misli
Vrati mi osmijeh nevinog djeteta,
neka su već godine prošle
ja neću,
neću
da odrastem,
neću da budem dio ludila,
neću
i neću
da gledam svijet podozrivim očima,
treba mi jednostavnost,
treba mi usklik radosti
trebaju mi nehotične riječi
izgovorene bez ikakve namjere
kojima ćemo se smijati
bez straha
da su zlurade,
da povrijede,
da se okoriste..
Zato te molim,
vrati me sebi,
oživi mi nutrinu
obriši sa mojih godina
sivilo nakupljeno
debelim slojem bola,
razgrni zavjese sa mojih očiju
da progledam i gledam
vidike dalekih sjećanja
u kojima ću ponovo naći sebe
čistu i bistru..
Podsjeti me,molim te
godine nam prolaze
a ja sam sve dalja od sebe..-copyright-a "©"
Biha M.M.
Nema komentara:
Objavi komentar