IMAM JA TRI TIŠINE

Tri su se tišine naselile u meni,
nisu mi strane,
Naslušala sam ih se za tri života
O ne,
ne brini mogu ja još toliko
sve više postaje moje drugo ja
kao haljina,jedna svilena,druga često nošena,
izbledjela,mnogo puta krpljena,ali i dalje upotrebljiva

Imam ja tri tišine,
jednu volim
onu kad noć donosi mir,
donosi sjećanja,
donosi čežnju čekanja,
sanjiva i topla,tako mi bliska i draga
tad oblačim se njome kao u haljinu od svile
i predajem joj se
srcem i dušom.
U svojoj glavi isčitavam misli,
puštam duši da luta kroz vjetar i vatru
tražeći zvijezdu bez imena..

Kad me obuzme tišina
ogrnuta onom haljinom
na mnogo mjesta krpljenom
sablasni jauk u mračnoj noći
odjekuje u duši kao pakleni oganj
duše koja traži svjetlost gdje svjetlosti nema
pravdu gdje nikad bilo je nije
istinu koja nikad neće biti izgovorena
Tad tišina postaje deblja od svih zidova
dublja od svih okeana,nesaglediva dna tišine
koja ječe za jaukom i vriskom
Tad poželim da zanijemim,da zapečatim usne
i zauvjek trajem u tišini.

Ti ne brini,
zbog mojih tišina,
ona su kao moja putovanja
u dubinu i visinu sebe
gdje tražim razloge i smisao postojanja,
slušam glasove srca
kako bih se vratila neumoljivim rukama vremena
jača i spremnija,otvorenih očiju
i predam se najljepšoj tišini
onoj između mene i tebe
kada se razumijemo bez riječi...
Ne brini,samo zagrli me,tu u zagrljaju tvom
najviše volim tišinu,ni otkucaji srca je ne remete.
Postoji pravo vrijeme kad treba da šutim
i tad šutnja počinje priču...copyright-a "©"

Biha M.M.