Dobronamjernost, tu je,svugdje oko nas,ali mnogi tu osobinu teško primjećuju,a i kad primjete teško prihvataju,sumnjičavi su.....Od nje i istine ljudi bježe kao od kuge.Postaje mi ponekad i smiješno to bježanje,ali ih ne krivim.Surova su vremena,ljudi se boje i vlastitih sijena.Vremena su takva,da nije prijatno doticati se izvjesnih stvari,ali su one previše značajne da bi se neprestano izbjegavale.Zbog toga mnogi dobronamjerni nailaze na nerazumijevanje i njihove namjere i napori skreću s pravog puta.Obično su to usamljene duše sklone samoprijekoru,čak će sebe optuživati za tuđe nedostatke,taštinu i sitničarstvo.Osjećanja su im duboka,čeznu za velikim djelima,ali su obično osujećeni neprihvatanjem i nerazumjevanjem okoline,i ne samo zbog toga.Ti ljudi obično nisu bučni,vazda su nesigurni u sebe i zato nisu u stanju mijenjati i popravljati ,,krive Drine".. u tome je sva tragedija današnjice...pakost i zloba sve je glasnija,dok dobrota po ćoškovima čuči,preispitujući se da gdje ne pogriješi...
copyright-a "©"
Biha M.M.
Nema komentara:
Objavi komentar