Noć me budi svojim krikom,
krivnja u srcu izjeda zadnji plamičak nade
ruke ostaju u zraku zbunjene prazninom,
kao da pitaju gdje nestaju svi ti tragovi nježnosti
jednom dati,
nikad ne uzeti ...
Ostaješ samo još jedan san..
Moje oči traže uramljenu sliku sjećanja,
trenutak spokoja u kojem prestaju da postoje granice
za nas..tu smo mi,svoji na svome
ja sam ti,
ti si ja..
Moje te ruke u zagrljaj stežu,otimaju te vremenu,
trgaju daljinama
ljubim te i prekrivam krilima spokoja
ne braniš se,
tvoje srce kuca u ritmu mojih uzdaha
noć postaje saveznik koji razgoni zle slutnje,
razgoni krivnje..
U ljubavi razum spava i neka ga...
da ne spava,ugasili bi se mnogi snovi,
spavale bi mnoge ljubavi svijeta..-copyright-a "©"
Biha M.M.
Nema komentara:
Objavi komentar