zvijeri u meni
koja crpiš moju snagu,
puštaš me da lutam tragom izgubljenih duša.
Pusti me,
da vidim svoje oči u ogledalu bistre i sjajne
bar još jednom,
da vidim nebo bistrim okom
bez tvoga zlobnog cereka.
Ti,
prošlosti kobna,
što zvijer u mene usadi,
mladost mi pojede grickajući dio po dio
sad ne znam kad kapke sklopim
je li me budi zora ili mora.
Ti,
aveti što noći prikradaš se tiho,
čujem ti dah za vratom
der odmakni se bar na jedan tren
da vidim zvjezdano nebo posuto sjajom
i da se nadišem čistote i nagledam ljepote
prije nego me pozoveš na sjećanje.-copyright-a "©"
Biha M.M.
Nema komentara:
Objavi komentar