GODINE NAM PROLAZE

Podsjeti me
na neke ljepše godine,
pričaj mi o njima,
pjevaj mi o njima
jesu li u njima ostale sve dobre namjere,
zar smo se izgubili u priči
Vrati me sebi,
vrati mi hrabrost
izgubljenu na nepoštednoj sceni
ljudske bezobzirnosti,
Vrati me istini,
neka se ne trza besmomoćno
u ovom vremenu bez svjetlosti,
bez savjesti..
Vrati me mojim starim snovima
koje šetaju izgubljene u tami misli
Vrati mi osmijeh nevinog djeteta,
neka su već godine prošle
ja neću,
neću
da odrastem,
neću da budem dio ludila,
neću
i neću
da gledam svijet podozrivim očima,
treba mi jednostavnost,
treba mi usklik radosti
trebaju mi nehotične riječi
izgovorene bez ikakve namjere
kojima ćemo se smijati
bez straha
da su zlurade,
da povrijede,
da se okoriste..
Zato te molim,
vrati me sebi,
oživi mi nutrinu
obriši sa mojih godina
sivilo nakupljeno
debelim slojem bola,
razgrni zavjese sa mojih očiju
da progledam i gledam
vidike dalekih sjećanja
u kojima ću ponovo naći sebe
čistu i bistru..
Podsjeti me,molim te
godine nam prolaze
a ja sam sve dalja od sebe..-copyright-a "©"

Biha M.M.

I JOŠ JEDNOM

I još jednom
Mi ćemo pobjeći u naše more emocija
Daleko od svijeta i njegovog haosa
U tišinu
Gdje šapuću u našim dušama
Talasi srca
Noć neka govori o našoj ljubavi
Neka tijela drhte poput zvjezdanog sjaja
Riječi i poezija
Živjet će i pričati
Stazama sjećanja
  O snu koji miriše na vječnost-copyright-a "©"

Biha M.M.

KAD POŽELIM DA TE IMAM

Kad poželim da te imam,
kad mi se učine koraci tvoji
kako odzvanjaju niz kaldrmu,
stope tvoje
na kućnom pragu da se skrase
ja te zovnem čežnjom u srcu utkanu
i trgam lati mirisne ruže
bacajući tamo
gdje će tvoja noga stati..

Ooo,čuješ li usplahireno srce,
osjetiš li dušu kako se preliva
od jarkih boja nade
Vjetar se joguni u mojoj glavi
misli mi kida u sitan prah
i prestajem da budem oblika čvrstog
već kao prah vijem se u visine
da pokupim prah mirisa tvog
razasutog u prostoru kojim vječito putuješ
da do mene stigneš,
a nikako ne stižeš..

Tek jutrom mirišem te,
na uvehloj ruži
tamo te ima razasutog
u krhotinama tvoje duše,
lomiš me i kidaš,
uvlačiš pod kožu
i tamo se skrasiš
i traješ i traješ...-
copyright-a "©"

Biha M.M.

KRIVA JE NOĆ

Noć me budi svojim krikom,
krivnja u srcu izjeda zadnji plamičak nade
ruke ostaju u zraku zbunjene prazninom,
kao da pitaju gdje nestaju svi ti tragovi nježnosti
jednom dati,
nikad ne uzeti ...

Ostaješ samo još jedan san..
Moje oči traže uramljenu sliku sjećanja,
trenutak spokoja u kojem prestaju da postoje granice
za nas..tu smo mi,svoji na svome
ja sam ti,
ti si ja..

Moje te ruke u zagrljaj stežu,otimaju te vremenu,
trgaju daljinama
ljubim te i prekrivam krilima spokoja
ne braniš se,
tvoje srce kuca u ritmu mojih uzdaha
noć postaje saveznik koji razgoni zle slutnje,
razgoni krivnje..

U ljubavi razum spava i neka ga...
da ne spava,ugasili bi se mnogi snovi,
spavale bi mnoge ljubavi svijeta..-copyright-a "©"

Biha M.M.

IMAM JA TRI TIŠINE

Tri su se tišine naselile u meni,
nisu mi strane,
Naslušala sam ih se za tri života
O ne,
ne brini mogu ja još toliko
sve više postaje moje drugo ja
kao haljina,jedna svilena,druga često nošena,
izbledjela,mnogo puta krpljena,ali i dalje upotrebljiva

Imam ja tri tišine,
jednu volim
onu kad noć donosi mir,
donosi sjećanja,
donosi čežnju čekanja,
sanjiva i topla,tako mi bliska i draga
tad oblačim se njome kao u haljinu od svile
i predajem joj se
srcem i dušom.
U svojoj glavi isčitavam misli,
puštam duši da luta kroz vjetar i vatru
tražeći zvijezdu bez imena..

Kad me obuzme tišina
ogrnuta onom haljinom
na mnogo mjesta krpljenom
sablasni jauk u mračnoj noći
odjekuje u duši kao pakleni oganj
duše koja traži svjetlost gdje svjetlosti nema
pravdu gdje nikad bilo je nije
istinu koja nikad neće biti izgovorena
Tad tišina postaje deblja od svih zidova
dublja od svih okeana,nesaglediva dna tišine
koja ječe za jaukom i vriskom
Tad poželim da zanijemim,da zapečatim usne
i zauvjek trajem u tišini.

Ti ne brini,
zbog mojih tišina,
ona su kao moja putovanja
u dubinu i visinu sebe
gdje tražim razloge i smisao postojanja,
slušam glasove srca
kako bih se vratila neumoljivim rukama vremena
jača i spremnija,otvorenih očiju
i predam se najljepšoj tišini
onoj između mene i tebe
kada se razumijemo bez riječi...
Ne brini,samo zagrli me,tu u zagrljaju tvom
najviše volim tišinu,ni otkucaji srca je ne remete.
Postoji pravo vrijeme kad treba da šutim
i tad šutnja počinje priču...copyright-a "©"

Biha M.M.

KOLIKO

Koliko je suza proliveno,a iza maske lažnog osmijeha se s krilo...koliko je staza zakrčeno,koliko je pravih puteva bez pravca ostalo zbog sitnih duša...koliko je istine zauvjek zakopano u dubine iz straha...koliko je mržnje posijano,a koliko tuge požnjeveno cijeli ljudski rod za to iskupiti se ne može.....Dokle i  još koliko će mržnja vladati svijetom????....Eh,čovječe...ako sam đavo nisi....

Od svega najviše mrzim ,,mržnju " jer mržnja ima samo jedno ime,jedno značenje,a voljeti možeš na hiljadu načina.-copyright-a "©"

Biha M.M.

TI

Ti,
zvijeri u meni
koja crpiš moju snagu,
puštaš me da lutam tragom izgubljenih duša.
Pusti me,
da vidim svoje oči u ogledalu bistre i sjajne
bar još jednom,
da vidim nebo bistrim okom
bez tvoga zlobnog cereka.
Ti,
prošlosti kobna,
što zvijer u mene usadi,
mladost mi pojede grickajući dio po dio
sad ne znam kad kapke sklopim
je li me budi zora ili mora.
Ti,
aveti što noći prikradaš se tiho,
čujem ti dah za vratom
 der odmakni se bar na jedan tren
da vidim zvjezdano nebo posuto sjajom
i da se nadišem čistote i nagledam ljepote
prije nego me pozoveš na sjećanje.-copyright-a "©"

Biha M.M.

DOBRONAMJERNOST

 Dobronamjernost, tu je,svugdje oko nas,ali mnogi tu osobinu teško primjećuju,a i kad primjete teško prihvataju,sumnjičavi su.....Od nje i istine ljudi bježe kao od kuge.Postaje mi ponekad i smiješno to bježanje,ali ih ne krivim.Surova su vremena,ljudi se boje i vlastitih sijena.Vremena su takva,da nije prijatno doticati se izvjesnih stvari,ali su one previše značajne da bi se neprestano izbjegavale.Zbog toga mnogi dobronamjerni nailaze na nerazumijevanje i njihove namjere i napori skreću s pravog puta.Obično su to usamljene duše sklone samoprijekoru,čak će sebe optuživati za tuđe nedostatke,taštinu i sitničarstvo.Osjećanja su im duboka,čeznu za velikim djelima,ali su obično osujećeni neprihvatanjem i nerazumjevanjem okoline,i ne samo zbog toga.Ti ljudi obično nisu bučni,vazda su nesigurni u sebe i zato nisu u stanju mijenjati i popravljati ,,krive Drine".. u tome je sva tragedija današnjice...pakost i zloba sve je glasnija,dok dobrota po ćoškovima čuči,preispitujući se da gdje ne pogriješi...copyright-a "©"

Biha M.M.

PTICE

Još jedna od mojih ljubavi;slikarstvo.Slika ptice kako hrani mlado.Rađeno olovkom.

ŽIVOT JE OSTAO NEGDJE TAMO

Kad zatvorim oči,
slika bljesne,
golemi jad i oči bjesne
što gledaju očima poganim,
rukama krvavim,
licem zlom iznakaženim
i smije se,smije se...
Sotonski se smije
dok  ti se stomak grči
u obamrlom tijelu
i ne znaš jesi ili nisi
živ...a živ si..i čekaš
dok sotona ne odluči
hoćeš li biti ili ne biti
živ...
Stisle ručice,
lutkicu na srce
i u njoj čuje
kako kuca srce... copyright-a "©"

Biha M.M.

PONEKAD

Kad se nekad nađeš izgubljen i prazan,otupio za sve oko sebe,izgubljen u mislima bez pravog smisla i pravca,odjednom te trgne sjećanje na neki lik,miris ili glas,riječi drage,negdje zastale u sjećanju...odjednom srce zatreperi,dobiješ snagu i volju i čini ti se kao da si ponovo rođen.Budi se u tebi hiljadu želja,snaga kao da odjednom ispuni svo tvoje biće i čini ti se da istog časa mogao bi učiniti nemoguće.Sve ono što poželio si ,a nikada učinio nisi.-copyright-a "©"

Biha M.M.