Naše misli smo mi sami,u njima je sve ono što zaista jesmo.Onog trenutka kad nešto napišemo nO meni

ponedjeljak, 28. studenoga 2016.

Ja sam rođena u Alepu










































Prije tri hiljade godina ja sam u Alepu rođena
od majke otrgnuta,od oca nepriznata
vjekovima slobodna lutala
svilom ogrnuta,na mošus i vanilu mirisala
Tel Karamelom klinastim pismom pjesme ispjevala
o horizontu gdje se more preliva
i crne brodove kako nose blaga putevima Euftrata.

za moja vjekovanja sretno siroče sam bila
nebo sam za oca imala
majka mi rijeka,između bregova
u krilu ljubavlju odnjihala

blago bez premca,rekoše svi;
Kraljicom su me zvali,Khalape,Kalibon,Berea.

ah
život me sad napušta;
tri hiljade godina stara Sirijska kraljica posta gubitnica,
moji potomci skitnice iza žica

tamo u Alepskoj citadeli
vjekovima u nizu prašina se bijeli

ja se više ni prepoznati ne mogu
ostah bez lica
od svoga izdanana
u roblje prodana
lice mi izgrebaše
oči iskopaše
pa sad nijemo,bez glasa,bez vriska
u svilene skute krvavu djecu
drhtavim rukama
skupljam,milujem i suzama umivam

ja sam rođena u Alepu prije tri hiljade godina,
mene ubijaju u Alepu
,,mračni gospodari svjetova"


1 novembar 2016

Nema komentara:

Objavi komentar