D.M.

U srcu mome od snova i nekih hladnih kiša nemir spava,
a tvoja riječ u kasni sat uspavljuje dušu.
Kuda li ti misao luta kada me sretneš i osmijeh prepoznaš,
jer sve što bješe skriveno više pogledom mi ne kazuješ.

U tebi želje kasne.
Tvoja odsutnost poput vjetra bježi.
Pjevaš li još o procvjetaloj ruži
tajno i strasno i sanjaš li kako kradeš dodir usana.

Poput puta znana
otkrivaš mi staze o odjecima prošlog vremena.
Trgaš jutra snena u parčiće sjećanja,
tjerajući me da zaboravim miris ruzmarina
i stihove pjesme kojima sam te kupovala
u inat svima,
u inat sebi,
u inat tebi.

Budiš me jutrom sa pregrštom naivnosti.
Trgujem s vremenom krhkost i nesavršenost duše.
Nisam znala naći razlog da ostaneš
Ti si našao razlog da odeš.
Pogrešni u pogrešno vrijeme
nismo bili dovoljni,
nismo bili spremni za velike istine i slatke laži.

4 juni 2016