Naše misli smo mi sami,u njima je sve ono što zaista jesmo.Onog trenutka kad nešto napišemo nO meni

ponedjeljak, 28. studenoga 2016.

Dijete nad odrom

Kad dijete u tebi počne zaboravljati
ukradu ti tajne i polome snove,kao igračke
zaboraviš mirise zemlje i vode,
dah i trepet i svjetlost dana
sloboda postaje zadimljena birtija
u kojoj samo nemiri oluju prave

Voljeti postaje složena tišina
,zarobljena između vjere i nevjere

Pun sumnji i straha klečiš nad odrom djeteta u tebi
razapet bezimenim sobom
sa hiljadu maski što ti služe kao utočište


20 septembar 2016 god.

Nema komentara:

Objavi komentar