Bezvremenost

Sijenke vremena okreću vrijeme unazad
bijeg u zaborav provalija je bezvremena
uvlači uzdah zviždućući poznatu pjesmu
na mjestima na kojima smo se tražili.
Iza ogledala lice doticali zatvorenih očiju,
prepoznavajući melodiju kao slutnju
da duša duši daruje onaj djelić svemira
ostavljen u kutku srca
samo za posebnu igru snova i stvarnosti.
Ples jutra u u gradu divljih bagremova
sa dlanovima na kojim se isčitava sudbina
gdje se sanja sljepoočnicama
vatra pogleda ostavlja tragove kao šavove.
U očima sliku male neznanke
željne posebnosti i iskrenosti.
Šapat djeteta o čežnji za plavetnilom
kojemu ničeg sličnog nema,
ni očiju da drugačije vide.

Uzalud vremenu težimo
,rođeni smo iz bezvremenosti
putevima u bezvremena kraja nema.

Biha M.M. 05 12 2016

D.M.

U srcu mome od snova i nekih hladnih kiša nemir spava,
a tvoja riječ u kasni sat uspavljuje dušu.
Kuda li ti misao luta kada me sretneš i osmijeh prepoznaš,
jer sve što bješe skriveno više pogledom mi ne kazuješ.

U tebi želje kasne.
Tvoja odsutnost poput vjetra bježi.
Pjevaš li još o procvjetaloj ruži
tajno i strasno i sanjaš li kako kradeš dodir usana.

Poput puta znana
otkrivaš mi staze o odjecima prošlog vremena.
Trgaš jutra snena u parčiće sjećanja,
tjerajući me da zaboravim miris ruzmarina
i stihove pjesme kojima sam te kupovala
u inat svima,
u inat sebi,
u inat tebi.

Budiš me jutrom sa pregrštom naivnosti.
Trgujem s vremenom krhkost i nesavršenost duše.
Nisam znala naći razlog da ostaneš
Ti si našao razlog da odeš.
Pogrešni u pogrešno vrijeme
nismo bili dovoljni,
nismo bili spremni za velike istine i slatke laži.

4 juni 2016

Mogla sam (Moj ti 17)

Bilo je nečega u onom proljeću
kad sam bježeći od sebe,
našla tebe ranjivog,samotnog i otuđenog.
Bilo je nečeg posebnog,
kao razliven trag modrog mastila živopisno zapaljiv
bubnjao u mojim sljepoočnicama.

Pričala sam ti tad
kako sam jednom htjela spoznati ljudske duše
usađene i škrte,sklupčane međ' sjenom gorčine i tuge
ozlijeđeni i povrijeđeni gostili me isključivosti,
sumračje sebe upijali u moje pore
a ja i dalje mirisala na modra predvečerja i jug
daleka im i tuđa.

Nisam sebe kitila zlatnim vrlinama,
buntovna i griješna zalud crtala
teturavi i sablasni odraz privida
da bi im bila bliža.

Između sjećanja i zaborava prašina lice posipa.
Sad pokušavam zaboraviti
tad data mi obećanja.

Ponekad zatitra suza koja se kida nad usnulim julom,
ali avgust će me opeći,osladiti,ostrastiti -Znam,
jer plete omče sjaj.

Moj ti....
Osjetljiva,ali i dosjetljiva sam ti ja
naći ću izgovore
za sva čekanja na pogrešnim adresama,
olujnih noći i kajanja,probranih riječi i spoticanja
vrijeme koje sam davala sterajući pod tuđe opaske moje nebo prepuno znakova
da bi ušli čistiji u uramljenu pjesmu pisanu mojim nevještim rukama.

Bahatost trga beskraj mogućnosti,
a mogla sam prekrojiti dane i noći,
zapisati u hartiju vremena,
puteve prikloniti duši,
pobjeći od spodoba u sopstvenu pjesmu bez boli-
Mogla sam...

Moj ti-20 (pjesma o Mensuru Ćatiću)

Moj ti,
jutros sam golim rukama čupala memlu iz zidova
širom otvorila prozore
da na trenutak sunce me kupi
i na lijevoj strani osjetim tračak nade.
Cijelu noć su crne vrane na potoku graktale,,Svakidašnju jadikovku"
Znam,nasmijat ćeš se mojoj naivnosti i reći ćeš-
Ne čitaj više Ujevića,depresivno djeluje na tebe.

A znaš li ti bolan
da Balkanske vučice zagrizu vlastitu ranu
da jednu bol drugom zaliječe!?

Jutros sam krišom čitala Mensura Ćatića
kaže hoće da oslobodi svoje pjesme.
Nisam imala hrabrosti lično mu reći -to je kukavički od tebe.
Hej,zar možeš odbaciti ono što te od trenutka začeća uvuče u sebe.
I magle.
Žestoke oluje.
.Natečene rijeke.
Potragu za prepoznavanjem sebe.
I ljubav kad se ,,pelcuju" pjesnikinje.
Zov pjesme uz božanski krik Here.

,,Zarez u drvetu" prepozah u trenu
,(igru rastanka)" uklesah u ,,Lim za pile"
Zehra će sigurno plakati jer njene riječi neće imati više kome potrčati.
Đavo ga odnio,
a taman sam htjela Ujevića zamjeniti s njime.

15 septembar 2016 god.

Dijete nad odrom

Kad dijete u tebi počne zaboravljati
ukradu ti tajne i polome snove,kao igračke
zaboraviš mirise zemlje i vode,
dah i trepet i svjetlost dana
sloboda postaje zadimljena birtija
u kojoj samo nemiri oluju prave

Voljeti postaje složena tišina
,zarobljena između vjere i nevjere

Pun sumnji i straha klečiš nad odrom djeteta u tebi
razapet bezimenim sobom
sa hiljadu maski što ti služe kao utočište

20 septembar 2016 god.

Ja sam rođena u Alepu

Prije tri hiljade godina ja sam u Alepu rođena
od majke otrgnuta,od oca nepriznata
vjekovima slobodna lutala
svilom ogrnuta,na mošus i vanilu mirisala
Tel Karamelom klinastim pismom pjesme ispjevala
o horizontu gdje se more preliva
i crne brodove kako nose blaga putevima Euftrata.

za moja vjekovanja sretno siroče sam bila
nebo sam za oca imala
majka mi rijeka,između bregova
u krilu ljubavlju odnjihala

blago bez premca,rekoše svi;
Kraljicom su me zvali,Khalape,Kalibon,Berea.

ah
život me sad napušta;
tri hiljade godina stara Sirijska kraljica posta gubitnica,
moji potomci skitnice iza žica

tamo u Alepskoj citadeli
vjekovima u nizu prašina se bijeli

ja se više ni prepoznati ne mogu
ostah bez lica
od svoga izdanana
u roblje prodana
lice mi izgrebaše
oči iskopaše
pa sad nijemo,bez glasa,bez vriska
u svilene skute krvavu djecu
drhtavim rukama
skupljam,milujem i suzama umivam

ja sam rođena u Alepu prije tri hiljade godina,
mene ubijaju u Alepu
,,mračni gospodari svjetova"

1 novembar 2016