Zovem te zbog svih staza koje bi napravili kraj obale potoka
koje svojom neodoljivošću mame samo one
pomalo divlje i neprilagodljive...
Zovem te suncem i kišom
još mogu u zjenicama da te sakrijem
Zovem te zorom i noći
zbog ptica i neba u beskraju mojih snova
zbog osmijeha i suza kad tvoja riječ Volim te odjekne u snu
Zovem te zbog jednog sada i ovdje
i zaboravljenih ruku u zagrljaju kad se sretnu u parku proljetnjih sanjarija
Zbog ptica i tuga kad na ramena bolna slete
Zbog mirisa kiše i naših tragova u pjesku vremena
skupljanja u krila noćnih bdijenja
Zovem te daljinom u pogledu,mladosti u treptaju
uramljenom slikom tvoga brižnog čela
dok čekaš blagoslov nerazumne tišine
Zovem te likom koji stvaram
pripremajući cipele kojima ću hoditi alejama vremena
tvojom rukom vođena...
Biha M.M.
Nema komentara:
Objavi komentar