Ja ću plesati za tebe
samo noćas
odjevena u mjesečinu ...
Pjevaj mi pjesniče,
sine šume i tišine
snivaj ples
kao plamen na vjetru,
kao val
i nek lišće oko nas
pjeva sa tobom
pjesmu života
za nas...
Pjevaj pjesniče,
zarobljeniče ljubavi i tuge
neka riječi ne budu uzaludne
stihovima svojim
otključaj vrata
gdje moj stih
šuti
tugom zaključan...
ovdje i sada
ogrni zastavu moga srca
slomi krhku dušu u meni
da stvorim stih
za tebe
pjesniče ...
Pjevaj pjesniče,
kao posljednji preostali jedrenjak
na bljeskove vjetru kad se
odupire
od ove lude ljubavi
oboje isti plamen
život nam žari
iako
kormilo koje vodi
sudbini
nije u rukama našim ...
Pjevaj pjesniče
samo noćas za mene,
jer ja zorom
odlazim
eh...nema pomoći
dah će mi jutro iz njedara oteti,
ja sam ona
čije će ime samo u pjesmi ostati
čipka od svjetlosti
što život tka u oblacima plavim,
vjetar što dolazi i odlazi
djevojka sa krilima lakim
i lutanja
u grudima što nosi...
Pjevaj pjesniče,
i ne tuguj
u pjesmi smo pokušali
i živjeli,
sad kad odlazim
neću plakati
i sutra će moje zime
šaputati tvoje ime
i stihove nekih
samo nama znanih
soneta....
Biha M.M.
Nema komentara:
Objavi komentar