LJUBAV JE ŽIVOT

Lomiš se i padaš,
uzvisuješ i stradaš
trgaš sebe
tražeći spoznaju
života...

Biće si od vjere i nevjere
dok stojiš i čekaš
nad ambisom
gdje ti tijelo razapinje
bol...

Biće si od osmijeha i radosti
dok stojiš
uzvišen pod nebom
obasjan srećom...

I sve si nejasniji;sebi...

Zapetljan
u tanane strune duše
pokajnik i griješnik si,
ali i dalje
koračaš svojim putem
brojeći gubitke i sreće...

A Ljubav
sjedi na prijestolju
svega što je bilo
i svega što će biti...Biha M.M.

NEGDJE TAMO

Tišina boli jako,
jače od svake živuće rane
rovari dušu više od hiljadu riječi
gorkih i teških izgovorene na glas
a jeka im odjekuje dolinom tvojih
neprespavanih noći
dolinom tvojih pustih želja
tražeći svjetlost na kraju tunela..

Tražiš smisao proklete tišine
i te boli koja ranjava
svaku tvoju poru postojanja
Ima li smisla?
Ima li smisla što svjetlost vidim
tamo negdje daleko
pogled pružam van svog vidokruga
i ono me zove i maše mi
kao da mu oduvijek pripadam

Ima li smisla i ovo ludo srce
što traži da se pomakne sa ovog tla
a noge su mi prikovane,olovne i teške
za ovo tlo,čvrsto me drži
neda mi od sebe...
Ima li smisla ako upregnem svu snagu
i pomjerim se,
da se presadim na neko drugo tlo?

Hoću li moći?
Hoću li moći jedan dio ovog
prvobitnog tla ponijeti sa sobom
i srasti ga negdje tamo...
Hoću li moći osloboditi se potpuno onog
što sam nekad bila,
hoću li moći dozvoliti
da mi oduzmu ono što je bilo dobro u tome.?
Prokleta tišina i pitanja
ubiše me,a odgovora nema!

Biha M.M.

NE VOLI ME JEDNOSTAVNO

Ne voli me jednostavno,
otrgni me od vremena od svih
i voli kao što niko nije volio ženu.
Voli me
snagom boli,snagom prokletstva
i ne boj se biti osuđen
jer ljubav možda počinje tamo
gdje najviše boli.
I zato
ne voli me jednostavno.
Voli me
kao slobodnu pticu
u vrh planinskog neba
Voli me
kao gazelu lakonogu i gipku
koja svakog trena otići bi mogla.
Voli me
kao otvorenu ranu na tvome srcu
kao vatru koja te žari,
vjetar koji te hladi.
Voli me čistu i griješnu
onu što ljubav daje
i ljubav prosi
krhku i nesigurnu
jaku i čvrstu
koja ti i bol
i utjehu nosi.

Biha M.M.

ZABORAVI

Učini sve
da zaboraviš..
Teret ljubavi
koji ponio si
jednom će sagoriti...
Zaboravi...
jer
sjećanje je pakao onom
ko bez uzimanja ne zna voljeti...

Biha M.M.

KOMADIĆ SRCA TI DUGUJEM

Čuješ li,
U lavirintu sopstvene nemoći
Ljubav
izgovaram uzalud
Ne dotiče te vapaj
ni ubrzani otkucaji
mojih damara....

Ćutiš,
Čak ni uzdah se ne čuje,
dok ja kroz zamagljene prozore
mogućnost tražim
u zvijezdi padalici
koja pada u more
beznađa...

Vidiš li,
Skupljam komadiće srca
po poljima izgubljenog vremena,
a vrijeme je da pođem..

Uzmi,
zbog nekih starih vremena
dugujem ti jedan djelić srca
dušu da nahraniš svoju
kad gladan ljubavi
jednom budeš...Biha M.M.

TAJNA U TEBI

Negdje duboko u tebi
postoji tajna kao najveće blago
koje skrivaš
i ne daš nikom da je dotakne,
da joj niti ne pokida

Njišu se na vjetrovima
neostvarenih snova
trgaju je na komadiće
neostvarene želje..

A ipak,
ne kuneš,ne proklinješ
sa njom si se srodio
sa njom živiš
sa njom ćeš i da umireš

Ti znaš svoje pobjede i poraze
da nosiš dostojno i časno
ne daš da je ljudske zlobe pogaze..

Biha M.M

NEMOJ

Nemoj da te uznemiri moje ćutanje,
nemoj...

U danima teškim idi tamo
gdje su te duše naprsle odvele
U naručju mome ti više
ničemu se ne raduješ..

A ja se neprestano pitam:Ko si ti?
Jesi li zabluda ili ljubavi tren
ili najveći izazov stavljen ispred mene...

Nemoj da te uznemiri moje ćutanje,
nemoj...

Vrijeme prave ljubavi još nije stigao za nas
u ćutanju je jedini spas
da ne omaknu se riječi griješne...
Nemoj...

OPROŠTAJ

Ja govorim ove noći
sama i u tišini
naslonjena na prozor,
riječi koje me guše
i za koje se hvatam
kao za slamku spasa.
Riječi koje niko ne shvata
osim možda tebe
što kao i ja čekaš
oproštaj
U gluhoj tišini čekaš
glas koji donosi
spas od od ove smutnje...

Teško je voditi bitke,
kojima imena ne znaš.
Teško je lutati,
zbunjen,
sjenama blijedim
i tražiti oprost za grijehe,
a i njima imena ne znaš.
I nema više,
opraštam,oprosti,izvini,
odškrini prozor u beskraj se vini,
jer šta je oprost,šta je san,
ako ne sanjamo bar jedan dan.
I ne treba nam nista,
doli nas samih,
koji nosimo srecu i tugu,
u beskraj dubina,visina,tamnih i sjajnih
i smisao svega naćemo tamo
u dubinama duša naših
i reći
imalo je bar malo smisla.
A oprost ce doci,tamo u nekoj
što nas čeka noći,
a koja će svakako doći...

Biha M.M.

ZOVEM TE

Zovem te zbog neizgovorenih riječi koje čekaju pravo uho da ih čuju
Zovem te zbog svih staza koje bi napravili kraj obale potoka
koje svojom neodoljivošću mame samo one
pomalo divlje i neprilagodljive...
Zovem te suncem i kišom
još mogu u zjenicama da te sakrijem
Zovem te zorom i noći
zbog ptica i neba u beskraju mojih snova
zbog osmijeha i suza kad tvoja riječ Volim te odjekne u snu
Zovem te zbog jednog sada i ovdje
i zaboravljenih ruku u zagrljaju kad se sretnu u parku proljetnjih sanjarija
Zbog ptica i tuga kad na ramena bolna slete
Zbog mirisa kiše i naših tragova u pjesku vremena
skupljanja u krila noćnih bdijenja
Zovem te daljinom u pogledu,mladosti u treptaju
uramljenom slikom tvoga brižnog čela
dok čekaš blagoslov nerazumne tišine
Zovem te likom koji stvaram
pripremajući cipele kojima ću hoditi alejama vremena
tvojom rukom vođena...

Biha M.M.

PJEVAJ MI PJESNIČE,JA ODLAZIM

Ja ću plesati za tebe
samo noćas
odjevena u mjesečinu ...

Pjevaj mi pjesniče,
sine šume i tišine
snivaj ples
kao plamen na vjetru,
kao val
i nek lišće oko nas
pjeva sa tobom
pjesmu života
za nas...

Pjevaj pjesniče,
zarobljeniče ljubavi i tuge
neka riječi ne budu uzaludne
stihovima svojim
otključaj vrata
gdje moj stih
šuti
tugom zaključan...

ovdje i sada
ogrni zastavu moga srca
slomi krhku dušu u meni
da stvorim stih
za tebe
pjesniče ...

Pjevaj pjesniče,
kao posljednji preostali jedrenjak
na bljeskove vjetru kad se
odupire
od ove lude ljubavi
oboje isti plamen
život nam žari
iako
kormilo koje vodi
sudbini
nije u rukama našim ...

Pjevaj pjesniče
samo noćas za mene,
jer ja zorom
odlazim
eh...nema pomoći
dah će mi jutro iz njedara oteti,
ja sam ona
čije će ime samo u pjesmi ostati
čipka od svjetlosti
što život tka u oblacima plavim,
vjetar što dolazi i odlazi
djevojka sa krilima lakim
i lutanja
u grudima što nosi...

Pjevaj pjesniče,
i ne tuguj
u pjesmi smo pokušali
i živjeli,
sad kad odlazim
neću plakati
i sutra će moje zime
šaputati tvoje ime
i stihove nekih
samo nama znanih
soneta....

Biha M.M.

Velika većina žele biti vođe,dominirati;prema tome učinit će sve da to i postanu.Koristit će svaku vrstu licemerja i ulizištva,čak se spustiti i tako nisko,udarajući na instikt sažaljenja,samožrtvovanja,koristeći se obiljem predrasuda morala  veličajući čovječnost,mameći i zavodeći u ,,ništa" dok ne ostvare željeno.Gušit ćete svojom pažnjom sve dok se nadaju da ćeš igrati po njihovim pravilima,prvi put kad udare u zid i pažnja popušta.A onda slijedi povlačenje,ponekad postepeno,ponekad jako brzo,zavisi od kakve-takve moralnosti koju ipak svaki čovjek posjeduje.


Sramota i stid je ono što nas prati kroz cijeli život.Stid je normalna ljudska reakcija,ali koje se često stidimo,dok je sramota ,,nešto" što nametneš sam sebi,ili ti drugi daju ,,ukras" da te kategorizuju.I kad se sami ne nađemo u situaciji kad se trebamo osjećati postiđeno i posramnjeno,ljudi će ti sa uživanjem dovoljno pružiti razloga za sramoćenje i stid.Stiditi se nije SRAMOTA,sramotiti se je nedostatak STIDA.

JESEN

Dok jesen svuda oko nas
Prosipa paletu boja
Kao da nebo plače
Za minulim ljetom,suncem i toplinom
U duše se ljudske uvlači sjeta
I skrivene strepnje
Odnekud se probude
U ogoljenim dušama
Ranjivosti se bude
U nijemoj polutami
Vapeći za suncem...

Biha M.M.