Upijala sam život dugo
tankoćutnim strunama svoga srca
stvarajući ličnu melodiju ljubavi i ljepote,
u očima hvatala plavetnilo neba
i sve one planinske divote..
Poput poljskog cvijeta
uspravno i drčno,uzdignute glave
prepuštala se skladu
i vjetrovima vremena da me nose
sakupljala dane i noći
u zavežljaj prastarih znanja
i sklanjala u dušu što godinama još odrasla nije.
Prijatelju,ja noćas prekrivam tragove tišine
što se dugo u mom srcu krije
nestali su zvuci svojstvene violine,
al nemirna ptica što u mom srcu čuči
još zaspala nije..
Čeka ljubav da je probudi
i pusti je da se u visine vine.-copyright-a "©"
Biha M.M.
Nema komentara:
Objavi komentar