Naše misli smo mi sami,u njima je sve ono što zaista jesmo.Onog trenutka kad nešto napišemo nO meni

nedjelja, 25. studenoga 2012.

ZASPALA PTICA

Nešto je u svijetu oslobođeno,pobješnjelo,razjareno što prijeti da uništi svaki oblik razuma, poštenja i dobrote,svaki oblik pozitivne misli već odavno se uspavala.I već mnogi gube nadu u ono,,dobro pobjeđuje zlo".Napreduje se ,preko promašaja",taština i glupost cijele ljudske rase kao probuđena zvijer urliče i kezi zube  na sve strane i ubija simbole svih onih godina koje su mogle biti bogate,ali su bile,sad uviđam,blistave,sjajne ali straćene.Nisu nas ničemu naučile,samo su nas oslabile pa ovako nejaki puštamo zvijeri da radi šta hoće...

Upijala sam život dugo
tankoćutnim strunama svoga srca
stvarajući ličnu melodiju ljubavi i ljepote,
u očima hvatala plavetnilo neba
i sve one planinske divote..
Poput poljskog cvijeta
uspravno i drčno,uzdignute glave
prepuštala se skladu
i vjetrovima vremena da me nose
sakupljala dane i noći
u zavežljaj prastarih znanja
i sklanjala u dušu što godinama još odrasla nije.
Prijatelju,ja noćas prekrivam tragove tišine
 što se dugo u mom srcu krije
nestali su zvuci svojstvene violine,
al nemirna ptica što u mom srcu čuči
još zaspala nije..
Čeka ljubav da je probudi
i pusti je da se u visine vine.-copyright-a "©"

Biha M.M.

Nema komentara:

Objavi komentar