Nikad nisam govorila kad sam trebala,
ali sam slušala i kad nisam trebala,
zato sam uvijek pred zatvorenim vratima ostajala
čekajući poneki propušten znak
da nikud ne odlaze,
da nikad ne nestaju
stari prijatelji,slučajni saputnici,
bivše ljubavi..
Sada sam tu,
gdje i trebam biti
u predvorju čekanja
sa pukotinom na srcu
zbog lažnih iluzija
kojima sam se predala.-copyright-a "©"
Biha M.M.
Nema komentara:
Objavi komentar