SUSRET

Čudno je to kako se sitnice učvršćavaju u sjećanja.Sve slike koje ostanu iz nekog razdoblja vežu se  ponekad za nebitne stvari,a koje ostanu duboko urezane u tvojoj glavi da nakon što pomisliš na prošlost,pred očima ti prvo bljesne slika tih sitnica pa tek onda  počne se odmotavati film samog događaja.

Stajala sam kraj stare klupe
zagledajući tek opranu haljinu
i pomalo ishabane stare cipele
Vjetar u parku donosi mirise
tek procvale lipe,golica mi nozdrve
Iz daljine vidim tvoj lik kako se primiče,
svijet je odjednom dobio predivne boje
i zvuk koji u duši  zauvijek ostaje.
I tada,te snažne noći,u pratnji vjetra
i mirisa lipe
u srcima puno plahosti i uzbuđenja
kao da nismo imali godine
dok si mrsio moje tamne kovrdže
vjerovala sam da svijet postoji
samo zbog nas i da si rođen

da budeš moj zauvijek.