NIKAD VIŠE NISMO ISTI

Život je kao rijeka
koja uporno ide svome cilju,
i ništa je ne može zaustaviti..
Neprestano bacajući na obale naših godina
oblutke naših sjećanja,misli,osjećanja,.
ostavljajući kamenčiće naših djela kao trag
jednog našeg ja koje smo bili....
Nikad više nismo što smo bili,
svakim danom neko smo novi
i što smo dalje od svog izvorišta
neko smo ko sve nespretnijim korakom
bježi u budućnost,
sve složeniji,nesigurniji,
ali rijeka nas je uporna...
umornih čula,razoreni,puni spoticanja,
prepuni sijenki ostavljenih na obalama,
ali nešto u nama tjera nas
da idemo u susret novim pričama
 koje nas oblikuju i mijenjaju...
U susret nepoznatih obala,sve dalje i dalje,.
stalno okrećući se ,
praćeni  prevrtljivim sjećanjima

vjerujući da smo ostali isti,ali nismo...
na svakoj obali ostavimo dio onog što smo bili...
....NIKAD VIŠE NISMO ISTI......
Jedino što iza nas ostaje djela su naša i sjećanja.-copyright-a "©"

Biha M.M.