Naše misli smo mi sami,u njima je sve ono što zaista jesmo.Onog trenutka kad nešto napišemo nO meni

nedjelja, 25. studenoga 2012.

DUŠA

četvrtak, 1. rujna 2011.


,,U životu sve možeš steći sem duše,sa njom se jednostavno rađaš".-copyright-a "©"

utorak, 26. srpnja 2011.

,,Ko se ne miče,ne može ni biti svjestan svojih lanaca."-copyright-a "©"

B.M.M.

ZAUVJEK

Mi smo se tražili
po bespućima života
a onda smo se našli
ZAUVIJEK!!!

MIR MI TREBA

Mir,mir mi treba
tražim ga svuda
ali ga nema..
Odnesoše godine prošle
sve moje mladenačke snove
u nepovrat,
snova više nema,
želje vječnim snom zaspale
nadu mi zlotvori iz srca iščupaše
pa sad lutam
bez cilja i bez snova
sve što osta
gorčina je ova
ni u pjesmi

snovi mir svoj ne nalaze....copyright-a "©"

Biha M.M.

SUSRET

Čudno je to kako se sitnice učvršćavaju u sjećanja.Sve slike koje ostanu iz nekog razdoblja vežu se  ponekad za nebitne stvari,a koje ostanu duboko urezane u tvojoj glavi da nakon što pomisliš na prošlost,pred očima ti prvo bljesne slika tih sitnica pa tek onda  počne se odmotavati film samog događaja.

Stajala sam kraj stare klupe
zagledajući tek opranu haljinu
i pomalo ishabane stare cipele
Vjetar u parku donosi mirise
tek procvale lipe,golica mi nozdrve
Iz daljine vidim tvoj lik kako se primiče,
svijet je odjednom dobio predivne boje
i zvuk koji u duši  zauvijek ostaje.
I tada,te snažne noći,u pratnji vjetra
i mirisa lipe
u srcima puno plahosti i uzbuđenja
kao da nismo imali godine
dok si mrsio moje tamne kovrdže
vjerovala sam da svijet postoji
samo zbog nas i da si rođen
da budeš moj zauvijek.

NIKAD VIŠE NISMO ISTI

Život je kao rijeka
koja uporno ide svome cilju,
i ništa je ne može zaustaviti..
Neprestano bacajući na obale naših godina
oblutke naših sjećanja,misli,osjećanja,.
ostavljajući kamenčiće naših djela kao trag
jednog našeg ja koje smo bili....
Nikad više nismo što smo bili,
svakim danom neko smo novi
i što smo dalje od svog izvorišta
neko smo ko sve nespretnijim korakom
bježi u budućnost,
sve složeniji,nesigurniji,
ali rijeka nas je uporna...
umornih čula,razoreni,puni spoticanja,
prepuni sijenki ostavljenih na obalama,
ali nešto u nama tjera nas
da idemo u susret novim pričama
 koje nas oblikuju i mijenjaju...
U susret nepoznatih obala,sve dalje i dalje,.
stalno okrećući se ,
praćeni  prevrtljivim sjećanjima

vjerujući da smo ostali isti,ali nismo...
na svakoj obali ostavimo dio onog što smo bili...
....NIKAD VIŠE NISMO ISTI......
Jedino što iza nas ostaje djela su naša i sjećanja.-copyright-a "©"

Biha M.M.

ZASPALA PTICA

Nešto je u svijetu oslobođeno,pobješnjelo,razjareno što prijeti da uništi svaki oblik razuma, poštenja i dobrote,svaki oblik pozitivne misli već odavno se uspavala.I već mnogi gube nadu u ono,,dobro pobjeđuje zlo".Napreduje se ,preko promašaja",taština i glupost cijele ljudske rase kao probuđena zvijer urliče i kezi zube  na sve strane i ubija simbole svih onih godina koje su mogle biti bogate,ali su bile,sad uviđam,blistave,sjajne ali straćene.Nisu nas ničemu naučile,samo su nas oslabile pa ovako nejaki puštamo zvijeri da radi šta hoće...

Upijala sam život dugo
tankoćutnim strunama svoga srca
stvarajući ličnu melodiju ljubavi i ljepote,
u očima hvatala plavetnilo neba
i sve one planinske divote..
Poput poljskog cvijeta
uspravno i drčno,uzdignute glave
prepuštala se skladu
i vjetrovima vremena da me nose
sakupljala dane i noći
u zavežljaj prastarih znanja
i sklanjala u dušu što godinama još odrasla nije.
Prijatelju,ja noćas prekrivam tragove tišine
 što se dugo u mom srcu krije
nestali su zvuci svojstvene violine,
al nemirna ptica što u mom srcu čuči
još zaspala nije..
Čeka ljubav da je probudi
i pusti je da se u visine vine.-copyright-a "©"

Biha M.M.

VRIJEME ISTINE

Samoća
trenutak istine kad ogoljen do srži sa vlastitim ja razgovaraš,
vrijeme kada sebe koriš ili kažnjavaš
hvališ ili veličaš,
kad neshvaćeno shvaćaš,
koje nikad u društvu shvatio ne bi,
i odlučuješ od čega da se braniš,a šta ćeš da prihvataš .
Vrijeme kad u sebi vidiš sve svoje vrline i slabosti do najsitnijih detalja
a jedino pred kim možeš da se zastidiš
je tvoja savjest koju ne može zavarati laž
koju ne mogu zavarati kisele neiskrenosti u onome što se govori i čini.
Savjest sa urođenom nepristrasnošću i objektivnošću
bez prava na odbranu sudi ti i pokazuje put,uči te kako dalje.
Nikad ne zaboravljaj te razgovore sa savjesti u samoći,
jer samoća i savjest su tvoji najbolji prijatelji
tvoje je samo da ih poslušaš.....

copyright-a "©"

Biha M.M.

MILO MOJE

Dodaj naslov


Zašto si zamišljen milo moje,
od koga bježiš,
od čega se braniš?
Jesu li krive
ove zaljubljene oči
i poljupci u tami?
Nemoj da bježiš milo moje
ljubav se u tebi sakrila
otjeraj tugu,izbriši strah
otvori srce..neka se njime
sva ljepota ljubavi moje
nježno i toplo razljeva.
Podijeli sa mnom ovu noć
na postelji od mjesečine
dotakni usne usnama
izbriši zebnju koju krijem.-copyright-a "©"

Biha M.M.

JUTRA U TVOJIM OČIMA

Ti, najprisnija tajno
koja ležiš u dubini moje prošlosti
gubiš se u daljinama..
Uzalud te pogledom pratim,
već odavno tvoj lik
sve je nejasniji u mojim očima...
Dok oblaci plove
kroz vjetar još čujem
glas tvoj da me doziva...
Gdje si me to tražio,
gdje si me izgubio
zar nisi čuo drhtaj moga srca...

Čuvala sam ćutanje
samo da bih mogla gledati
kako se bude jutra u tvojim očima..
Ljubeći tvoj dan i tvoju sijenku
tebi sam do srca svog
zvjezdani prah posula..
Vrati se..da još jednom vidim kako se budi
jutro u tvojim očima
pa neka se dignu valovi od pjene
i rastrgaju ove nejake grudi
zadnji pogled čuvat ću za tebe
ti zauvijek tajnom mene zovi...copyright-a "©"

Biha M.M.

ISKRENOST

četvrtak, 11. listopada 2012.

,,Svi očekujemo iskrenost jedni od drugih,ne pitajući se zašto smo postali neiskreni i koliku je cijenu neko platio svojom iskrenošću."copyright-a "©" B.M.M..

ŽIVOT

Šta se nalazi iza druge strane riječi?
Nečiji život,stvaran,istinit,bolan,
sretan,nesretan.
Istine i laži,vješto presvučene.
Mudrosti one male,ljudske, sakrivene.
Život ogoljen do srži u svojim usponima i padovima,
sa vječitim pitanjima bez odgovora...
Život...
copyright-a "©"
B.M.M.

MALO JE..

,,Malo je riječi raskošnog značenja
što uzdišu i stenju
pod junaštvom ljubavi,
mnoge svilenim koncem ušivane,
raznese vrijeme
po zgarištima sjećanja."-
copyright-a "©"

Biha M.M.

ILUZIJA

Nikad nisam govorila kad sam trebala,
ali sam slušala i kad nisam trebala,
zato sam uvijek pred zatvorenim vratima ostajala
čekajući poneki propušten znak
da nikud ne odlaze,
da nikad ne nestaju
stari prijatelji,slučajni saputnici,
bivše ljubavi..
Sada sam tu,
gdje i trebam biti
u predvorju čekanja
sa pukotinom na srcu
zbog lažnih iluzija
kojima sam se predala.-copyright-a "©"

Biha M.M.

subota, 24. studenoga 2012.

KO SAM,ŠTA SAM?

Ko sam,šta sam?..često se upitam.Zatvorenik u avliji prokletoj,vječiti tragač za dobrotom i istinom.Izgubljena u svome svijetu,u svojoj avliji prokletoj jer van nje ne nalazim ili sasvim malo onoga što tražim.Ponekad izađem van nje al još brže vraćam se.Tek ponekad kad ti se zgadi i omrzne sve pojavi se neko ko te svojom toplinom ili lijepo riječju nahrani i nadoji snagom da ipak nije sve izgubljeno,da ipak postoje i dobri i iskreni ljudi.Nahrane me,vrate mi snagu i ponovo nestanu..valjda odu i drugima sličnim meni da vraćaju nadu i vjeru u bolje ljude,bolji svijet.I što je najgore ne zaboravljam lahko,ni ljude ni događaje,ni svoje muke,tuđe još teže a ne vjerujem u krila,anđele ni boga,pa te onaj teret pritišće,pritišće još jače kao da bi puk'o ko mjehurić sapunice.Zato mi moja,,avlija prokleta" dođe kao utočište i zaklon,mjesto gdje se mogu sklupčati k'o ptić pod majčino krilo i vidati rane,pridignut se pa opet izaći preko ograde svoje avlije,opet tražiti iznova ono što se nalazi sve teže...copyright-a "©"

Biha M.M.

KUTAK

Nema ništa ljepše nego stvoriti kutak za sebe,sasvim tih,a ostaviti vrata oškrinuta putnicima namjernicima koji će možda svratiti,porazgovarati,razmijeniti mišljenje,razumjeti te,otkriti ti nešto novo i otići dalje svojim putem,odnoseći sa sobom nešto moje,a ostavljajući mene bogatiju za nešto svoje.-copyright-a "©"http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Copyright.svg