STIH U SNIJEGU

Nestalno je vrijeme mili moj,
pusti ovu bjelinu nek proživi svoje vrijeme,
i ono se hrani nadanjem
kako će da traje.
Kao hiljadu ispisanih riječi
tebi...
rasutih po bijeloj hartiji
godinama skupljanih
za samo jedan trenutak
sreće.
Ova ljubav rođena iz znatiželje,
baš kad je snijeg prekrio sve
klijala je,nikla i procvjetala u jednom času
nade.
Kao sunce kad dodiruje dolinu
dodir tvoje ruke grijao je moje srce,
a sad čaroban susret proživljava vrijeme
u tišini starih uspomena,
izgubljenih u vremenu sretnih
ljubavi.

Daleko si,
negdje si daleko,
nemaš kartu za voz koji će da te vrati ,
u vrijeme gdje se ljubav u srcu i umu
ponovo rađa,
tamo si,
gdje se pogled i poljubac samo sanja
i žar vatre vraća na ono što srce već odavno zna
bilo jednom.
Ali srce,to nedokazno,tvrdoglavo srce
čudne puteve zna
i zato mili moj,
pusti bjelinu nek proživi svoje vrijeme,
u zimskom bjelom plaštu ja ostavih stih
za tebe.

Biha M.M.

 6. ruj 2013.