Naše misli smo mi sami,u njima je sve ono što zaista jesmo.Onog trenutka kad nešto napišemo nO meni

srijeda, 3. prosinca 2014.

A NEKAD SMO BILI ,,PRKOSNI OD SNA"

Moj ti
decembarska jutra mirišu na bol srušenih svjetova
odrpana utočišta prošlosti 
zapljuskuju svojom nemoći izgladnjele želje
Popločane ulice
tamo gdje smo odrasli
odjekuju prazninom
U sumnjivim predgrađima tišine vuku se umorni
nema napretka
nema bunta
nema nas
Krv u mojim venama vrišti bijes
jer naše su ulice pokopane zajedno sa onima
koji su otišli da se nikad ne vrate
Ponos naslijeđa ruše udarci
onih što svojim zmijskim rukama
obgrliše lica naših ulica
Buntovna predgrađa zaspaše
u blatu sudbinu ispisaše
a vjetar tužaljku rasnosi
po bregovima nekad ,,prkosnim od sna".

Nema komentara:

Objavi komentar