MOŽDA ZNAŠ

Zar moraš mudro ćutati o svemu
daj zaigraj na rubu svemira
udjeni ludosti u oči da ih se mogu sjećati 
kad jednom ne budu noći ovako vedre
kad budem glavu na jastuk spuštala
tamo gdje je jednom nebo zaigralo ples za tebe i mene
a vjetar južni donosio miris jasmina i ruzmarina.

Daj utopi vrisak na mojim grudima
i na mojim usnama trag sedefni ostavi
jer moje su ruke vezenim vezom vezene
samo za tvoje uzdahe
a srce danas više nego ikad zna
da ceste od jučer sutra neće biti iste.

Možda znaš...da sam na putu ka tebi
kamenje u zvijezde pretvarala
i da sam slučajno na raskrižju vremena
uvele ruže rukom oživjela
ubrzala korake u nadi da na kraju ceste postoji
odmor u tvojim rukama.

Zato daj... krajolik je danas sumoran
udovolji mojim hirovima,uzmi malo moga ludila
rukama svojim iscrtaj sve obrise i srca strast
a glasom svojim oboji sve u spektru zalaska sunca.

Uzmi malo moga bunila i u čar pretvori
povedi me kroz vrijeme što svojim sumrakom donosi
mjesec nad ovom avgustovskom noći
gdje se prah u sjaj pretvara.

Možda znaš...tu sam samo da te volim.