STIH U SNIJEGU

Nestalno je vrijeme mili moj,
pusti ovu bjelinu nek proživi svoje vrijeme,
i ono se hrani nadanjem
kako će da traje.
Kao hiljadu ispisanih riječi
tebi...
rasutih po bijeloj hartiji
godinama skupljanih
za samo jedan trenutak
sreće.
Ova ljubav rođena iz znatiželje,
baš kad je snijeg prekrio sve
klijala je,nikla i procvjetala u jednom času
nade.
Kao sunce kad dodiruje dolinu
dodir tvoje ruke grijao je moje srce,
a sad čaroban susret proživljava vrijeme
u tišini starih uspomena,
izgubljenih u vremenu sretnih
ljubavi.

Daleko si,
negdje si daleko,
nemaš kartu za voz koji će da te vrati ,
u vrijeme gdje se ljubav u srcu i umu
ponovo rađa,
tamo si,
gdje se pogled i poljubac samo sanja
i žar vatre vraća na ono što srce već odavno zna
bilo jednom.
Ali srce,to nedokazno,tvrdoglavo srce
čudne puteve zna
i zato mili moj,
pusti bjelinu nek proživi svoje vrijeme,
u zimskom bjelom plaštu ja ostavih stih
za tebe.

Biha M.M.

 6. ruj 2013.

MOŽDA ZNAŠ

Zar moraš mudro ćutati o svemu
daj zaigraj na rubu svemira
udjeni ludosti u oči da ih se mogu sjećati 
kad jednom ne budu noći ovako vedre
kad budem glavu na jastuk spuštala
tamo gdje je jednom nebo zaigralo ples za tebe i mene
a vjetar južni donosio miris jasmina i ruzmarina.

Daj utopi vrisak na mojim grudima
i na mojim usnama trag sedefni ostavi
jer moje su ruke vezenim vezom vezene
samo za tvoje uzdahe
a srce danas više nego ikad zna
da ceste od jučer sutra neće biti iste.

Možda znaš...da sam na putu ka tebi
kamenje u zvijezde pretvarala
i da sam slučajno na raskrižju vremena
uvele ruže rukom oživjela
ubrzala korake u nadi da na kraju ceste postoji
odmor u tvojim rukama.

Zato daj... krajolik je danas sumoran
udovolji mojim hirovima,uzmi malo moga ludila
rukama svojim iscrtaj sve obrise i srca strast
a glasom svojim oboji sve u spektru zalaska sunca.

Uzmi malo moga bunila i u čar pretvori
povedi me kroz vrijeme što svojim sumrakom donosi
mjesec nad ovom avgustovskom noći
gdje se prah u sjaj pretvara.

Možda znaš...tu sam samo da te volim.

A NEKAD SMO BILI ,,PRKOSNI OD SNA"

Moj ti
decembarska jutra mirišu na bol srušenih svjetova
odrpana utočišta prošlosti 
zapljuskuju svojom nemoći izgladnjele želje
Popločane ulice
tamo gdje smo odrasli
odjekuju prazninom
U sumnjivim predgrađima tišine vuku se umorni
nema napretka
nema bunta
nema nas
Krv u mojim venama vrišti bijes
jer naše su ulice pokopane zajedno sa onima
koji su otišli da se nikad ne vrate
Ponos naslijeđa ruše udarci
onih što svojim zmijskim rukama
obgrliše lica naših ulica
Buntovna predgrađa zaspaše
u blatu sudbinu ispisaše
a vjetar tužaljku rasnosi
po bregovima nekad ,,prkosnim od sna".

KAD TI SE ČINI

,,Kad ti se čini da izlaza nema-stvori ga i dopusti da se krug nastavi."

Neka vjetar otpuhne sva zrnca sumnje 
u potrazi za izgubljenim smislom.

Cilj,smisao i želja...
Možda su zakopani i skriveni negdje duboko u tvome biću.
Ali...ostavljaju trag!
Dozovi sjećanja na vedrije dane
i pusti neka te ponesu istoj žudnji koja je nekada davno gorila u tebi.
Rastjeraj magle,razigraj leptire koje vidiš kada sklopiš oči
i ako se u toj ljepoti rastočiš,
vrijeme je da zadovoljiš tajnu želje.

Ne remeti san,pokreni se i idi...
odredište nikad neće doći samo do tebe.