TO SAM JA

Ne znam da li je težak san ili strah
kad komade duše otkidam
Postoji bojaznost koja se ne primjeti
jer je prolazna
trepće u izgubljenosti dana i ne ostavlja trag
Protjerana iz sebe,na margini razuma
razbijam atome sna da dokažem sebi
kako se ruše zidovi banalnosti.
(Poput pijavice krv samoj sebi ispijam)
Pitam se može li moje Ja
koje oklijeva izmjeniti svijest
i preći prag sadašnjosti
hoće li iskra svjetlosti što je vidim
i sjećanja na modra jutra
dok bježeći u noć
odvesti me smiraju duše
Mogu li Ja,malo nemirno biće
u trenu nepotkupljivom
s otkrivenom istinom
zakopanom duboko,duboko
otkriti dugu
preskačući ponore maštanja

Hoću li imati snage
zapljusnuti,udariti,slomiti
zaleđene bregove
i ostati bez daha onog dana kada vrijeme na trenutak stane
da odmori da predahne
i sve moje nedaće budu lakše od leptirovih krila
I reći sebi
znam svoju cijenu...

Da to sam ja
nježnost koja čašu preliva,
ona koja izlaske sunca nosi u očima
i dašak egzotičnih vjetrova
Iza mojih trepavica magija se sakriva
Da,ja sam ta
ruka koja miluje,ja sam utjeha
topao osjećaj doma
svaka misao je moja trešnja
svaka riječ čarolija
moj ukus je ukus sunca i mjeseca
ona koja neporažena ide stazom vjetra

Da to sam ja,
čudotvorna u svojoj uzvišenosti i uniženosti.