Skupljam mrvice topline
i kapljice sjete u vlažnom sjaju rumenkaste večeri
Jesen je u meni zamaglila prozore
a vani je mrak
Koraci ljudske neminovnosti tupo odzvanjaju kroz noć
dok pješčani sat prosijava protok vremena
Kapi kiše kvase snove i cvijeće
ostavljajući sjetan trag
Samo sam trun nepoznat vlati trave
stablo uklopljenog krajolika
Jesen je u meni
zvuk vremena za užitak i razumijevanje tišine
mudra providnost kada listaš požutjele godine
puneći pukotine preostalim tragovima snova
Jesen je meni
i sve što mogu reći još ne zatvaram krug,
želje u predvorju čekanja umorno odmahuju,požuruju me;
Umorile se od čekanja više.
Nema komentara:
Objavi komentar