SVE ODLAZI

Ne zaboravi
svaka zakletva je samo prevara
za kojim osjećajno srce žudi
pa ga jednom izgubi

Nema proljeća
niti cvijeća
da se sretno ne rodi
a da ga vrijeme ne umori
pa se razboli

Nema sreće
a da se s tugom ne sreće
niti izvora da uzvodno poteče
a da ne presuši

Nema radosti sastanka
a da ga rastanak
ne rastuži
niti suze
da je vrijeme ne osuši

Upij poglede
uberi osmijehe
u naramak uprti radosti
i
nauči
pustiti da ode
ono što mora odlaziti.

PRODAVANJE ,,MAGLE"

Sastavljam rečenice
od nejasnih misli
pokušavam
razumjeti ljude
Zbunjena sam
smisao mi izmiče

(Rođena sam
da budem zbunjena)

Oslobodit ću se tenzije
počinjem
izvrtati smisao

Bit ću slobodna
gledati zlatnu prašinu
kako pada na moju dušu

I ponekad samo
kad mi je dosadno
prodavat ću,,maglu"
praveći rečenice

Sada riječi
izgovaram
samo pantomimom.

KIŠNA NOĆ

Iznemoglo cvijeće ne miriše više 
u mjesecu punom kiše.

Kapi dobuju od okna,dolaze na valove,
ljuljam se kao dijete umorno od igre,
sve me više tišina opija 
dok dan polako nestaje.

Polako klizi po koži noć,
s prstima bez sjena i zvijezda,
i drevnog odsjaja zlatnog mjeseca.

Bunovna al još uvijek prisutna
zavirujem u duboke tamne dubine vremena,
sve dok ne uronim
u svijet bez granica i ograničenja
plutajući u posjedu dimenzija.

Sve je mirno večeras ... čak i zrak zadržava dah.

Noć me opija
noć u čijim rukama ostajem zarobljena
u čudnom plesu misli i kiša...

SUSRET

Ponovan susret 
zaustavlja 
vrijeme i riječi
stid i jeza 
prožima
kožu
od
prstiju
do usana
pogled
oči u oči
i odjednom
stida nestaje
dobrovoljno
počinje
igra
lovca
i plijena...
... i možda,
možda večeras zamjenimo uloge.

TO SAM JA

Ne znam da li je težak san ili strah
kad komade duše otkidam
Postoji bojaznost koja se ne primjeti
jer je prolazna
trepće u izgubljenosti dana i ne ostavlja trag
Protjerana iz sebe,na margini razuma
razbijam atome sna da dokažem sebi
kako se ruše zidovi banalnosti.
(Poput pijavice krv samoj sebi ispijam)
Pitam se može li moje Ja
koje oklijeva izmjeniti svijest
i preći prag sadašnjosti
hoće li iskra svjetlosti što je vidim
i sjećanja na modra jutra
dok bježeći u noć
odvesti me smiraju duše
Mogu li Ja,malo nemirno biće
u trenu nepotkupljivom
s otkrivenom istinom
zakopanom duboko,duboko
otkriti dugu
preskačući ponore maštanja

Hoću li imati snage
zapljusnuti,udariti,slomiti
zaleđene bregove
i ostati bez daha onog dana kada vrijeme na trenutak stane
da odmori da predahne
i sve moje nedaće budu lakše od leptirovih krila
I reći sebi
znam svoju cijenu...

Da to sam ja
nježnost koja čašu preliva,
ona koja izlaske sunca nosi u očima
i dašak egzotičnih vjetrova
Iza mojih trepavica magija se sakriva
Da,ja sam ta
ruka koja miluje,ja sam utjeha
topao osjećaj doma
svaka misao je moja trešnja
svaka riječ čarolija
moj ukus je ukus sunca i mjeseca
ona koja neporažena ide stazom vjetra

Da to sam ja,
čudotvorna u svojoj uzvišenosti i uniženosti.

MA DAJ,NIKUD NE IDI...

Zaglavljen si u kutovima srca
poput slatkoće
i namjerno zaboravljam da te pustim.
Zovem te tajnom
koja se ne da naglas izgovoriti
mirisom duše koja donosi sjaj u moje oči.
Mirisom mudrosti razlio si se sav po meni
pa ne mogu da te pustim
Kada ti uzdah prevari noć
bezbrižno snove obgrli željom
i spavaj sa mojim imenom na usnama.
Sa dlanova poklonit ću ti
šarene leptire da se poigraju u tvojoj kosi
i nacrtati sunce na grudima da ti sja
ako te ikad tama uzme u zagrljaj
Ma daj,
nikud ne idi
život je ovdje iza pozornice
gdje unaprijed znaš šta ti želim reći
gdje spavaju sve naše slabosti
gdje jedino sav haos svijeta
znamo u smisao pretvoriti.

JESEN U MENI

Skupljam mrvice topline
i kapljice sjete u vlažnom sjaju rumenkaste večeri
Jesen je u meni zamaglila prozore
a vani je mrak

Koraci ljudske neminovnosti tupo odzvanjaju kroz noć
dok pješčani sat prosijava protok vremena
Kapi kiše kvase snove i cvijeće
ostavljajući sjetan trag

Samo sam trun nepoznat vlati trave
stablo uklopljenog krajolika

Jesen je u meni
zvuk vremena za užitak i razumijevanje tišine
mudra providnost kada listaš požutjele godine
puneći pukotine preostalim tragovima snova

Jesen je meni
i sve što mogu reći još ne zatvaram krug,
želje u predvorju čekanja umorno odmahuju,požuruju me;
Umorile se od čekanja više.