kad je gle čuda;
sunce probudilo jutro,
sunce što sjenke sreće provlači kroz mene
i vraća mi dane bezbrižnosti i nevinosti.
Misli su moje bez početka i kraja
osjećam kako se ponovo bude želje
tog nestvarnog svijeta,svijeta
u kojem list može probuditi vijetar,
talasi probuditi rijeku,
a ti osjećaš tišinu kako te miluje
poput ruke dragog..
I sjećam se naših noći,naših malih nada
koje su nam se činile velike kao svemir
a sada te male nade pretvaram
u jednu veliku želju,
uspavljujem nemir.
Ja sanjam tu želju svaku noć.
Zato svaki ovaj redak znači
kao da sam kraj tebe,
da te njime dotičem.
Jer sve što sad imam,
imam da te volim
ruke koje tvoje traže,
glas bez glasa što te zove.
Ja te tako želim ovog jutra
i znam nekim čudom ovo jutro
ja ću probuditi te.
Sunce je u meni probudilo jutro
a ja ću probuditi dalekog tebe.
Osmijeh na mom licu
sakrio je pticu koja briše strahove
i svakog časa tebi će da poleti
da ti kaže;ja još uvijek volim samo tebe.
Nema komentara:
Objavi komentar