POKUŠAJ

Pokušavam spojiti svoje ja
u ovoj zbrci i metežu
kao da sam upala u utrobu vremena
punu nemira
a ni jednom nemiru
ne znam imena..

Pokušavam riječima
preskočiti ponore što ljude razdvaja
al vremena su sumorna i lica ljudi umorna
uplašena i od vlastitih sijena...

Batrgam se ko mahnita
u traženju odgovora
je li prošlost il budućnost obmana
il ja hodam po ivici ponora
tražeći u ljudima
bešumni mir i dašak spokoja
da proljeće bude svaki dan
i da ljubav bude božiji dar
svim ljudima dostupna...

Ja više ne vidim smisla
ponestaje mi boje i zvuka
i da pišem umorila se ruka
jer i krcate smislom riječi
zgusnule se u obliku neskladnosti,
u obliku ne prihvaćenosti
u glavama mnogih izgubljenih
pod teretom i besmislom života
u kojem čovjek
budan nije i hiljadu tajni
krije
bojeći se i vlastitog ja
da ga ne oda.
 

Biha M.M.