ŽENA

Može li se pretočiti u stih,
u njega stati nešta tako moćno
kao što je žena,
može li se stihom reći
čime smo sve opijene,zanesene,
gažene i ponižene ,
do vječnosti voljene
i kao kraljice na prestolju nošene...
Može li se stihom opisati riječ
što kroz vjekove se prolama,
lomi,voli,osvaja ..
...žena...
Sve ono što smo stvorile
u svojoj nutrini
drevni je mozaik
nikad ne opjevane,
nikad ne dokučene tajne...
...žena...
Ponekad divlje,neprilagođene,
anđeli presvučeni u lica đavola,
đavoli u lica anđela,
gejziri koji kuljaju,
vulkani u erupciji..
divlje lavice
kad ognjište branit treba
nježne srne koje vole
moćno i jako
čija ljubav diže do neba.
Glas nas provlači kroz vrijeme,
i živi žena za sva vremena,
ljubavlju ušivena,
da rađa i prkosi
i plod svoj rasprši.
O ženo,
ljubav u srcima rađaj
u zbrci i metežu,
u miru i spokoju,
ostaj vječno utkana u drevni mozaik..
Ostaj uzdanica,
vrag i svetica svakom svojom gestom...
Prijeteću oluju pogledaj u oči,
upaljene oči,
i prkosi,
rukama dotiči lica,
ljubi najviše što možeš,
pomiluj svom svojom strasti
i
liječi
sa izvora svoga vrela,
dok je svijeta,
I voli što si ŽENA...
© Biha M.M.