ne vidiš ništa sem puste ravnice
između prošlog i sadašnjeg
Ubijaš vrijeme,
ne ostavljajući ništa za sutrašnji dan
kad željan ćeš biti
blage riječi tek..
Već odavno zaboravljaš
da život se uči dok si živ
i da svako slovo što ti kazah
pamtiš,
jer trebat će ti
da popuniš pukotinu
kad u ogledalu vidiš
samo tuge krik..
Mudrost u tebi spava,
uspavana obmanama
a ti misliš da je čuvaš
između pregrada
izmišljene sigurnosti
Jednom kad sumnja ti srce zapara
ni svjestan nisi tada,
da zavaravaš sebe sama.-copyright-a "©"
Biha M.M.
Nema komentara:
Objavi komentar