Ako jednom odem
hoće li se iko sjetiti mene
pomalo čudne žene
što riječi je u pjesmu svijala
osjećanjima ljubavi uvijala.
Nekad su bile neodređene
nekad vedrinom obavijene
ponekad je u njima mir spavao
ponekad nemirni đavo obitavao.
Hoće li se iko sjetiti žene
što vjetar je znala u kosi da nosi
na vrhovima najviših planina
umivala se u jutarnjoj rosi.
Na mjesečini sa zvijezdama
najljepši ples odplesala
snovima se opijala
i zbog njih teturala
pijana i zanesena
ljepotom života opijena.
Ako nekad odem
sjetite se ove žene
što slovima je oslikavala riječi
nekad o tuzi,nekad o sreći
ali nikad zle..
Nema komentara:
Objavi komentar