Ako samo na trenutak ostanemo sami,
u sjenci neostvarenih želja,
opet ćemo biti
dijeca iz nekog drugog vremena
kad su duše čiste i najmrklu noć osvjetljavale..
Zamirisat će mladost,zanositi zrak
a
mi,
neustrašivi u traganju za ljubavi
zadrhtat ćemo od nemira
sa slatkim osmijesima
i požuriti kroz vrijeme
da okusimo slast
koja svaku poru prožima..
Proljeća će opet dolaziti
sa prvim lastama
i zadjenutim šafranima u kosi,
i mi ćemo znati
da postojat ćemo i sutra
i gledati mjesec
kako opravdava,
dajući jasnoću i
znak prozračan,
magiju koja nas hrani
puneći nas snom
i opet će naše oči
biti suncu i pticama dom.
Zaboravit ćemo proljeća
koja pozdravljasmo tišinom
dok su tamne ptice
na granama se gnijezdile
a vjetar se pojaviljivao
samo između drveća
ispod kojih smo jednom prolazili,
sami i zaboravljeni
bježeći u sijenke tišine.
Nema komentara:
Objavi komentar