AKO JEDNOM ODEM

Ako jednom odem
hoće li se iko sjetiti mene
pomalo čudne žene
što riječi je u pjesmu svijala
osjećanjima ljubavi uvijala.

Nekad su bile neodređene
nekad vedrinom obavijene
ponekad je u njima mir spavao
ponekad nemirni đavo obitavao.

Hoće li se iko sjetiti žene
što vjetar je znala u kosi da nosi
na vrhovima najviših planina
umivala se u jutarnjoj rosi.

Na mjesečini sa zvijezdama
najljepši ples odplesala
snovima se opijala
i zbog njih teturala
pijana i zanesena
ljepotom života opijena.

Ako nekad odem
sjetite se ove žene
što slovima je oslikavala riječi
nekad o tuzi,nekad o sreći
ali nikad zle..

MISAO

Misao ili riječ je tvoja sve dok je ne izgovoriš.Jednom izgovorena ona postaje svačija,tuđa,po najmanje tvoja.Sto je više ljudi čuje ona postaje sve drugo od onog što je bila u tvojoj glavi.Neko je shvati doslovice,a neki je oskrnave da joj nikad ne možeš vratiti prvobitno značenje.-copyright-a "©" Biha M.M.

KAD BI JEDNOM

Ako samo na trenutak ostanemo sami,
u sjenci neostvarenih želja,
opet ćemo biti
dijeca iz nekog drugog vremena
kad su duše čiste i najmrklu noć osvjetljavale..
Zamirisat će mladost,zanositi zrak
  a

mi,
neustrašivi u traganju za ljubavi
zadrhtat ćemo od nemira
sa slatkim osmijesima
i požuriti kroz vrijeme
da okusimo slast
koja svaku poru prožima..
Proljeća će opet dolaziti
sa prvim lastama
i zadjenutim šafranima u kosi,
i mi ćemo znati
da postojat ćemo i sutra
i gledati mjesec
kako opravdava,
dajući jasnoću i
znak prozračan,
magiju koja nas hrani
puneći nas snom
i opet će naše oči
biti suncu i pticama dom.
Zaboravit ćemo proljeća
koja pozdravljasmo tišinom
dok su tamne ptice
na granama se gnijezdile
a vjetar se pojaviljivao
samo između drveća
ispod kojih smo jednom prolazili,
sami i zaboravljeni
bježeći u sijenke tišine.

OSLIKALA BIH PJESMOM

Oslikala bih pjesmom,
izvan stvari i oblikovanja,
iznad moći i nadanja
sliku čežnje i nezaborava.
Sliku vječitog plamena
što u čovjeku bukti
u njegovoj usamljenosti
i želji da zaustavi zauvjek neke dane
i

u njima neke drage ljude
što uspješe da mjenjaju staze i puteve života
da mu nameću san i pruže javu
što ne da mira jer vodi u neko vječito lutanje,
u nesigurnost postojanja...
Sva se ta slika u jednom momentu zgusne
i ostanu riječi,riječi oslikane pjesme
koja traži svoje stalno trajanje..
Trag se izgubi.....
Ostaje spoznaja i težnja,
ostaju riječi,nanizane same
s velikim značenjima
iako su bile riječi suzne,nekome prazne,
a veličina im je skrivena kao i misao moja.-copyright-a "©"

Biha M.M.

PUTOVANJE

Kao i početkom prošlog marta
u meni se probudila skitnica
opet sam sinoć putovala u daleke predjele,
upoznavala divljinu Afrike
i piramide Egipta,
jahala stepama Rusije,
prešla pustinju na devama
A onda me jutrom razbijeni
 i slomljeni tonovi stvarnosti podsjetiše
da iza zatvorenih vrata sanjarenja
čekaju ulice sumorne svakodnevnice...
Dobro jutro moj vidokrugu,
VI daleki horizonti sačekat ćete neko bolje vrijeme-copyright-a "©"

Biha M.M.

ZAVARAVANJE

U tebi noćas zaspao je let,
ne vidiš ništa sem puste ravnice
između prošlog i sadašnjeg
Ubijaš vrijeme,
ne ostavljajući ništa za sutrašnji dan
kad željan ćeš biti
blage riječi tek..

Već odavno zaboravljaš
da život se uči dok si živ
i da svako slovo što ti kazah
pamtiš,
jer trebat će ti
da popuniš pukotinu
kad u ogledalu vidiš
samo tuge krik..

Mudrost u tebi spava,
uspavana obmanama
a ti misliš da je čuvaš
između pregrada
izmišljene sigurnosti
Jednom kad sumnja ti srce zapara
ni svjestan nisi tada,
da zavaravaš sebe sama.-copyright-a "©"

Biha M.M.

PROLJEĆE

Osjeća se dašak proljeća
i već se bude nemiri
za lutanjima...
Na rukama nosi sreću
 igru šarenih leptira
svijetle boje behara
razigrani ples
zvijezda i ciklama,
potok mijenja boju
na kojoj plešu
rascvjetane grane..
Između leta pčele
i veselog sunca
leti list
u rukama vjetra,
čuje se cvrkut vrabaca
u jutarnjim satima,

osjeća se
 milovanje topline...
Budi se sreća- proljeća
nosi uzbuđenje
i buđenje
prvog pogleda u kojem sja
neizmjerna ljubav
smijući se osmijehom života..copyright-a "©"

Biha M.M.

Kad si čist od prljavih misli naivno i bezazleno uletiš u mrežu spletke.Tako bezazlenom neko ti prljavo nešto unese u spokojstvo tvoje čiste misli,poremeti joj slijed i dalji tok,jer ostavi prljaštinu tamo od koje ne možeš da se oporaviš i vratiš svojoj bezazlenosti.Bez obzira što si svjestan bezrazložnosti te prljaštine,ona ostaje tamo kad god joj se vratiš,kad god susretneš određene osobe,koje i nisu krive,ali su slučajni sudionici.Možda ostane i zauvjek,jer ona ti počinje određivati ponašanje,kontroliše riječi i više nikad prema određenim osobama ne možeš biti isti,ni prema sebi više nisi isti,bezazlen,a to nema dvojbe i te kako boli.Ta misao ukaljana ,ostaje neprestano da te opominje , stalno pritiska i ne možeš joj uteći....copyright-a "©"

Biha M.M.

Ponekad je neophodno sačuvati ,,fasadu" prividne podnošljivosti prema određenim ljudima,jer bi život bio nepodnošljiv da nije te ,,fasade".Čovjek ponekad mora da izigrava ako treba kako bi mogao da podnese život u određenoj sredini ili određenim ljudima.

Čovjek ponekad mora biti dostojan poštovanja ako želi sačuvati samopoštovanje,a bez samopoštovanja dani postaju nepodnošljivi.

..mnogi naivnost i bezazlenost smatraju manama-ne znaju da sa njihovim prestankom prestaje i mladost i ideali..copyright-a "©"

Biha M.M.