Iza žice

Ne zasipaj me sitnim lažima
odavno su moja bosa stopala pregazila 
devet mora i devet gora 
na oba su mi ramena isplakana sva odstreljena pokoljenja.
U talogu vremena pokidala strahove tvojih zidina
i povezala u čvorove svaku tvoju bol,
pa sad ne znam je li boli više moja bol ili tvoja.
Ne govori mi o drugima
razlika između mene i njih je što znam da će moje riječi
ostati na smetljištu istorije,
nakazne i iskrzane prljavim jezicima,otupjele od užasa,
zanemjele od magle i kiša na nevinim licima,
gdje su srca malih duša kroz velike strepnje kucale iza žica.
Ne govori mi da ne vjerujem
pa makar smisao na lomači vremena spalila i rasula
po obali kojoj ću uvijek tajno i bešumno dolaziti,
kao hodočasnik koji sa sobom nosi strast i prgršt ljubavi,
a odnosi pogled tužni.
Ne govori da sam drugačija
zalutala u tvoj svijet poželjeh biti riječ,
sklupčati se među tvojim pjesmama,
ostaviti trag od smijeha na tvojim natmurenim vjeđama,
razbiti iluziju o kraju sna o vječnoj ljubavi,
i griješna sam evo što ti ono što spava kraj spoznaje neznanja dariva.
Evo me,
od igre snova i stvarnosti raznijele su me godine,
stojeći naspram čovjeka duše gole zlatnu pjesmu snujem 
i putujem,
putujem kroz olujnu noć u dolinu gdje samo šapat caruje.

Biha M.M. 02 septembar 2017

Crni opal

Bihi Medihi Mehanović 

Mraci su svijetli, a sve i odasvud u praznini pustoj se skriva. 
Uzdasi lete, čuvstva neka iza očiju samo sliku tvore, bez tona i boje.
Jesmo li to mi u košulji mliječnog snijega, ili sniježe noći u blijedom danu ovom?
To u smrti žive gledamo sebe !
Nijedna riječ poživljati neće svehlo, 
a moje šute, slijepu Prirodu obradovat' htijuć,
sasvim šute.
Mraci su svijetli, obuvaju čarape od briga i muka !
Neznano saznanje cjelovom može li biti ?
Jesu li dvojica - um i ego ?
Dodirujem se ja, zbilja, ovo je moja ruka što ruku mi poljubit' hoće, i oko moje što oko mi ljubi, taj sam ja - od one dvojice što jednoga nisu našli.
Nekoliko izlišnih tragova mrmori,
opet će trešnja u avliji da zri,
slušam - plod se rumenom ljubavlju kiti,
treba prisloniti ljestve, jer, mraci su svijetli, 
i sve je i odasvud tako puno u praznini pustoj.

Ernad Musić

E VALA HOĆU

I bi
e vala hoću,da mi riječ samotna
na usnama ne sahne
ne može se premostiti jaz i gaz
od straha,od riječi 
kad putuju između bola i sreće.

I bi riječ
kao želja,
koju prepoznaš poput topline osmijeha
kad noć je prazna,samotna i hladna.

I bi riječ
kao tajna bez kraja i početka,
koju poželiš ukrasti od svih misli
izanđalih i praznih
i sakriti šeretski i vješto,
da ti se nađe kad najglasnije tišine odjekuju
baš tog trena, u tom trenu nekom.

Biha M.M.

Maku Dizdaru

Evo ležim ispod zemlje 
Sakriven od svih zemaljskih sanja
Bijah
Živjeh
Mrijeh
A tek ovdje spoznah samog sebe u svakolikoj braći
Na meni je 
Svijet trošni
Iznenađen nisam 
Riječ ne prosim
Riječ ostavljam da prkosim

Oni proklinju misli 
Ne ja 
Ne ti 
Tebi rekoh
Tajnu broja devet
Jedino žalim
Vidjeh i ne spoznah
Vječni uzdah 
Labud djevojke

I evo sad 
Srce sam gluho
Bez njegovog tata
Uz kamenog spavača
Uspavljuje me tišina bez sata.

Svaka muka je pala 
Nigdi me više nema
Odvojmo se bez žaljenja 
Začuđujući je svijet ispod kamena

Gore,ili dole
Svejedno je
Mračna praznina 
Ništa ne gubim

Sve se svodi i gubi 
Ljubav i cvjet koji miriše i ljubi
Rađanje koje se u nekom drugom budi
Budućnost odnosi 
I život hudi

Nijedan dan nije stvaran
Zajednička i jednaka nam je sudbina svjema
Kad nestane snova 
Život se nastavlja
Ovdje
Bez Bogova i čvorova
I ja evo spoznah sebe u svakolikoj braći

Ne mogu se okrenuti
Truneći kao stara olupina 
I ako nekad pronađeš usamljen kam'
U kojem je zaspao san
Niko neće znati da sam to ja sa izvora rastvoren
Zato zastani
Počuj i pamti
Kameni spavač priča
O modroj rijeci
Hiži u milama
Ljeljeni
Krinovima
I zapisu o jednom zapisu

al' to nije sve

Zapis o otkrivanju i Zapis o očima
Krajinom
Blago 

pronosi

Slovo o čovjeku.

Biha M.M. 17 oktobar 2017

SAMO RIJEČI

-Ponekad mi se čini da je ljudska radoznalost skučena,prazna i jadna.Trošimo toliko energije i snage na skoro nebitne stvari,o njima raspredamo nadugo i naširoko,dok nam one prirodne i potrebne,od kojih zavise ljudske sudbine ostaju prolazne i nezapažene.Možda su i nerazumljive,ali kako spoznati ih,ako se plašimo iskušenja i izazova učenja, saznavanja kako bi ih znali pravilno tumačiti!?

-Ako je ljubav u nama,mi volimo svaki dan.Možda to ne pokazujemo,ali i dalje volimo.Ponekad jednostavno nekim danima odmaramo našu ljubav,ili smo previše zaokupljeni nekim drugim stvarima,ali ona je tu,u svakom trenutku spremna da progovori,samo iskrica joj fali da se ponovo upali. I ljubav zapadne u monotoniju,treba joj ta iskrica i možda se baš hladimo želeći da je ,,neko" ponovo upali.Ne možemo svaki dan da plamtimo,sagorili bi zar ne!?

-Nijedna granica nije veća od one koju čovjek napravi u svojoj glavi!

-Gdje god se zaustaviš,stigao si na cilj.

-Nije isto nositi jesen na licu i jesen na duši.Nema te vedrine koja će razbistriti srce ako se radost života ne nosi na duši.Kao amajlija.

-Ispod tankog sloja sjaja i blještavila,grca ljudska nemoć,bol i bijeda.I kad pažljivije zagrebeš ispod ,,tog" sloja,možeš vidjeti u svom tom jadu i čemeru više svjetlosti od najsjajnijeg dijamanta.

-Kad nekoga voliš,znači da ga voliš onakvog kakav jeste,a ne onakvog kakav bi ti želio da bude.

-Mašta-legalizovana laž!

-Jedna laž nehotice skotrlja se sa usana i sa sobom povuče lavinu smišljenih.

-Ljudi oko sebe stvaraju oklope,a onda se žale što u njima žive.

-U svojoj te mahali uvijek gledaju s podozrenjem!

-Ako dugo misliš o nekoj ideji,onda je bez obzira na sve to tvoj put!

-Siti smo do guše,jer smo politički (ne)osvješteni.

-Sad kad smo se konstituisali mogli bi nešto i da gricnemo.

-Džaba se presvlačite zapamtili smo vam obraz!

-Preporučujem narodu da se ugleda na političare i od danas počnu izražavati zabrinutost!

-Demokratija je ubila socijalizam,pa sad sama sebe glođe.

-Mnogi su požurili da ubiju ,,druga" misleći da će postati gospoda,a onda su postali fukara.

-Rekla bih nešto pametno,ali mi ne pada na pamet.

-Lako je biti vuk medu ovcama,probaj biti vuk medu vukovima.

-Svi smo mi ljudi,čovjek je ostao u pećini.

-Sve dok se sakrivamo iza maski nezainteresovanosti,maski straha od tuđeg mišljenja i stava,ništa smo,obične nule,dupelisci i lažljivci samih sebe.

-Mnogi se bune protiv reality programa,nesvjesni valjda,da svakodnevno na društvenim mrežama učestvuju u jednom od najvećih reality šoua!!!

-Sloboda mišljenja,da-ali neki bi trebali i zadržati to samo kao ,,mišljenje" bez trovanja okoline.

-Ima tako nekih stvari u nama koje stanu u riječ. A ima onih koji traže da ih se pročita ponad riječi.To je dio nas od ljubavi, od snova, od neizrečenog. Ko to umije pročitati, lako mu je, ko ne umije teško njemu.

-Teško je donijeti ispravnu odluku,ali kad je doneseš kao da ti se mnoga vrata otvore.

-Kad žena zaboravi na svoje vrijednosti postaje oružje muškarca u pokazivanju njegove moći.

-Život je previše kratak da bi se davili u vlastitom egu.

-Dobro i loše činimo svjesno.Podsvjest je ta kojoj smo robovi,koja nas nagrađuje ili kažnjava.

-Ako zastanete na tren možete uhvatiti sebe kako se borite protiv vlastitih instikta.

-Ko u ljubavi nije spreman biti prosjak,nikad neće biti ni bogataš.

-Najveću riznicu mudrosti naći ćeš u sebi,samo se prisjeti svojih uspjeha i padova.

-

Silina

Silina

konstantno stanje šoka 
rana koja prokrvari nakon sjećanja
kad impuls do mozga stigne
traume nakon grča se pojave
kad sputan bitišeš
u noćima nesanice i more naizmjenične
u ratu na smrt se navikneš
i ne razmišljaš
dok prebrajaš mrtve
nesvjesno čekaš svoj red

kako porodicama javiti
osjećaj kad se želudac diže
bljuje i rukama čupa kosu i utrobu

u ušima bubnji

osjećaj hroničnog umora
da bi preživio strah udišeš punim plućima
akumulira se i struji

smrt je miris koga se teško otresti

Radimo na minus deset
kila brašna život produžava
čuje se pjesma čuje i smijeh
kad se iz zasjede u trenu vrisak obrušava
do neba kroz nas
provuče se

granata bez zvuka pogađa

sklonište gdje se igrao smješeći dječije
Majka ne zna,al sluti
upiremo tupe poglede
niko se ne usuđuje izustiti

primarni instinkt je opstati

tijelo energiju traži
sadiš i kopaš
pjevaš i urličeš
čekaš da umine
kad silina emocije glas otrgne
tišina pod kožom ostaje
i mili cijelog života
uživo slika viđena -

tijelo astralno svjetlost spržena
nebo su šarali demonski znakovi

Ne traži riječi svetosti
ne znam ih izgovoriti po zemlji hodam vezana

od takvog se bola ne može uteći
tišina nikad ne jenjava

Belma Glibić&Biha Mehanović