Bihi Medihi Mehanović
Mraci su svijetli, a sve i odasvud u praznini pustoj se skriva.
Uzdasi lete, čuvstva neka iza očiju samo sliku tvore, bez tona i boje.
Jesmo li to mi u košulji mliječnog snijega, ili sniježe noći u blijedom danu ovom?
To u smrti žive gledamo sebe !
Nijedna riječ poživljati neće svehlo,
a moje šute, slijepu Prirodu obradovat' htijuć,
sasvim šute.
Mraci su svijetli, obuvaju čarape od briga i muka !
Neznano saznanje cjelovom može li biti ?
Jesu li dvojica - um i ego ?
Dodirujem se ja, zbilja, ovo je moja ruka što ruku mi poljubit' hoće, i oko moje što oko mi ljubi, taj sam ja - od one dvojice što jednoga nisu našli.
Nekoliko izlišnih tragova mrmori,
opet će trešnja u avliji da zri,
slušam - plod se rumenom ljubavlju kiti,
treba prisloniti ljestve, jer, mraci su svijetli,
i sve je i odasvud tako puno u praznini pustoj.
Ernad Musić
Mraci su svijetli, a sve i odasvud u praznini pustoj se skriva.
Uzdasi lete, čuvstva neka iza očiju samo sliku tvore, bez tona i boje.
Jesmo li to mi u košulji mliječnog snijega, ili sniježe noći u blijedom danu ovom?
To u smrti žive gledamo sebe !
Nijedna riječ poživljati neće svehlo,
a moje šute, slijepu Prirodu obradovat' htijuć,
sasvim šute.
Mraci su svijetli, obuvaju čarape od briga i muka !
Neznano saznanje cjelovom može li biti ?
Jesu li dvojica - um i ego ?
Dodirujem se ja, zbilja, ovo je moja ruka što ruku mi poljubit' hoće, i oko moje što oko mi ljubi, taj sam ja - od one dvojice što jednoga nisu našli.
Nekoliko izlišnih tragova mrmori,
opet će trešnja u avliji da zri,
slušam - plod se rumenom ljubavlju kiti,
treba prisloniti ljestve, jer, mraci su svijetli,
i sve je i odasvud tako puno u praznini pustoj.
Ernad Musić
Nema komentara:
Objavi komentar