SLUTIM

Osjećam kako će skoro zora obnažiti noć
i prekriti tvoje lice oblacima sjete
Tvoj pogled izgubljen međ' granama kestena,
traži djevičanske grudi,traži da sramno utopi oči
u bjelini bedara i zamišljaš kako se talasaju
u rukama tvojim,požudno i neprežaljeno
jer nestati neće sve dok sjećanja te bude.
Slutim zatočeništvo tvoje
hladna soba,čaša vina,dim cigarete
prazan krevet,bjelina posteljine
rasuta uginulom noći,
spomenik jednoj neiživljenoj ljubavi
zagrljaj nedorečene čežnje u grlu te guši
jer ljubav tvoja tamničar je tvoj
od kojeg pobjeći ne možeš nigdje i nikada
iako se nadaš sa buđenjem dana
nestat će utvare koje remete ti san u hramu čekanja.

Ti nikad nisi rekao da me voliš,
ti nikad nisi rekao da na usnama tvojim zavjet stoji,
ti nikad nisi rekao da tebi pripadam
i da sve strasti,radosti i tuge
iz izvora moga tijela,moje duše ispijaš
a pio si bez stida,bez srama uzimao si,
pio si halapljivo i požudno
kao osuđenik na smrt ne želeći pomilovanje
Slatka ti je bila smrt na mojim grudima,
slatko ti je bilo umrijeti dok sam ti ime šaputala
a kroz prozor zora rudi i miriše na raj.

Slutim čekaš me,nijemo zoveš me,
a osjećam noge su mi teške,olovne
kako otkinut se od sebe i obreti se na grudima tvojim,
dok u meni zakletva odzvanja,nikad tvoja više,nikad tvoja više....

Dovraga sve,volim te...