Teško je čekanje u polumraku prostorije,uronjena u misli
u tišinu
u oblike
Pogled kroz prozor ne obećava,
kiša će....
Vremena su teška za čekanje
bilo čega
pogotovu boljih dana
Nisam ona ista od jučer,
od jučer je prošlo već stotine godina
a ja sam čekala susret da uronim u ljude
da ih priglim,
da me prigrle
Zalud,
blizina nas otuđuje
Od mene se odlama najbolje doba
dok čekam da se uklopim u istinski život
Ne postoje više najbolje doba godine
kada procvateš,
ulice su postale sastajališta tuge
Čovječanstvo ide k vragu
i ja sa njim
nema mjesta za snove
stvarnost je odavno pozvala na buđenje
Kuda ide ovaj svijet,
pitam se
može li se još na nekom meridijanu svijeta
hodati po rubu duge
a da se ne strovališ u ambis vlastite duše
Nema komentara:
Objavi komentar