OTPADNIK

1.
Ti bi da budeš otpadnik,
i da svi zbog tebe pjene kao hijene
ali ne..
otpadnik je pitanje sudbine,
a tvoja nije i ne pitaš se ništa,
proći će sve ,sve će da mine
i dok se otimaš i u sebi boriš
u tebi sve vrišti i moli
ostani ono što jesi,
ostani ono što jesi,
ostani gdje jesi,
ostani gdje jesi

Niko si i ništa,mrvica mala
tek na tren zastala
u kaljuzi da zametne trag
želeći postati vrag
po svemu vatru da bljuje
po svima da pljuje
ali nisi ti od te fele iako ljudi vele
gledaj čudaka,za njega je ludnica i mrak
Od njega su svi digli ruke
dosta im je muke
za njega ne postoji spas,
živi k'o pas
živi k'o pas.

2.EPILOG
Rijeka beskorisnih riječi
pokrenuta u trenu
kad se već ogrneš tišinom
Ni jedna od njih ne može ispuniti prazninu
dok šetaš satima izgubljen i sam kroz tminu
Ogrtač samoće stišće gladno tijelo
željno bar jednog nježnog dodira
Srce se grči za pravom riječi,
stiskom ruke,a nema nikog da ti da.
Bol života ostavlja neizbrisivi trag na licu i duši
tužna groteska
međ' šarenilom veselih osmijeha.
Odpadnik od ljudi,
otuđenik od svih
ispija zadnju čašu žuči
umornim korakom odlazi u noć
napušten i sam..

NEMA MJESTA ZA SNOVE

Teško je čekanje u polumraku prostorije,
uronjena u misli
u tišinu
u oblike
Pogled kroz prozor ne obećava,
kiša će....

Vremena su teška za čekanje
bilo čega
pogotovu boljih dana
Nisam ona ista od jučer,
od jučer je prošlo već stotine godina
a ja sam čekala susret da uronim u ljude
da ih priglim,
da me prigrle
Zalud,
blizina nas otuđuje

Od mene se odlama najbolje doba
dok čekam da se uklopim u istinski život
Ne postoje više najbolje doba godine
kada procvateš,
ulice su postale sastajališta tuge

Čovječanstvo ide k vragu
i ja sa njim
nema mjesta za snove
stvarnost je odavno pozvala na buđenje

Kuda ide ovaj svijet,
pitam se
može li se još na nekom meridijanu svijeta
hodati po rubu duge
a da se ne strovališ u ambis vlastite duše

SLUTIM

Osjećam kako će skoro zora obnažiti noć
i prekriti tvoje lice oblacima sjete
Tvoj pogled izgubljen međ' granama kestena,
traži djevičanske grudi,traži da sramno utopi oči
u bjelini bedara i zamišljaš kako se talasaju
u rukama tvojim,požudno i neprežaljeno
jer nestati neće sve dok sjećanja te bude.
Slutim zatočeništvo tvoje
hladna soba,čaša vina,dim cigarete
prazan krevet,bjelina posteljine
rasuta uginulom noći,
spomenik jednoj neiživljenoj ljubavi
zagrljaj nedorečene čežnje u grlu te guši
jer ljubav tvoja tamničar je tvoj
od kojeg pobjeći ne možeš nigdje i nikada
iako se nadaš sa buđenjem dana
nestat će utvare koje remete ti san u hramu čekanja.

Ti nikad nisi rekao da me voliš,
ti nikad nisi rekao da na usnama tvojim zavjet stoji,
ti nikad nisi rekao da tebi pripadam
i da sve strasti,radosti i tuge
iz izvora moga tijela,moje duše ispijaš
a pio si bez stida,bez srama uzimao si,
pio si halapljivo i požudno
kao osuđenik na smrt ne želeći pomilovanje
Slatka ti je bila smrt na mojim grudima,
slatko ti je bilo umrijeti dok sam ti ime šaputala
a kroz prozor zora rudi i miriše na raj.

Slutim čekaš me,nijemo zoveš me,
a osjećam noge su mi teške,olovne
kako otkinut se od sebe i obreti se na grudima tvojim,
dok u meni zakletva odzvanja,nikad tvoja više,nikad tvoja više....

Dovraga sve,volim te...

MAGIJA

Trebam osjećaje
i riječi mudro izabrane
kao rosno cvijeće
u buket skupljene
meni na dar.

Trebam snove
da nastane stabla
mojih misli
dok posmatram zvijezde
i slušam žubor slatkih riječi.

Magiju što gori,
i priziva osjećaje
i daje joj nove boje.

Roditi se i drhtati
na raskrižjima tijela i riječi...

Svoj mili pogled pun ljubavi
usmjeri ka meni i nasmješi se
da i meni osmijeh izmamiš,

 a onda me privuci sebi
i poljubi me....
Ostanimo tako vezani poljupcem
dugo sretni...

Obmotajmo ruke jedno oko drugog
i polako tonimo u san
sretnih ljubavnika....

Biha M.M