između misli i usana
Nepomičan mir
spokojno čeka
odgovor...
i sve mi se čini
zaustavlja dah
sjedeći na rubu sata
pitajući se..
Kako uživati u životu
bez zagrljaja svjetlosti,
bez boja jeseni,
bez bjeline zime,
bez mjeseca
kad plovi morem neba
okićenog zvijezdama
kao plesom leptira
na razigranim cvijetnim poljima..
Pjesma odjednom probuđena
poziva mjesec,
sve boginje
i muze ljubavi
da otkinu od mene
taj mir
u kojem su
zvukovi izbledjeli
i prstima počnu šaputati
tamo gdje glas čuči
tišinom okovan.
-copyright- "©"
Biha M.M.
Nema komentara:
Objavi komentar