MOJ TI -15

15.
Moj ti,
noć je uzavrele krvi
u odbjeglosti svojoj tražim riječ od koje zadrhtiš
tražim jutro gdje ću prepoznati tvoje oči
i znati da pripadaju jednom izgubljenom susretu.

Znam,neko se mora čekati da čekanje je milo ,
nekud se mora poći da bi se srelo,
nečije obličje sniti kad dah ti gori netaknut i neizrečen.

Znaj,ovo nije vraćanje unazad,već početak,
ovo nije traganje već nalaženje davno izopćenog ludila
Ja ne znam puteve nazad,previše je krivudanja
sjaj i bjeda gospodare mojim (ne) uspjesima
i ne uzbuđujem se zbog toga.

Ne,ne čuvam ništa ni za sjećanje
odavno se bojim da nisam dovoljno sazrela
za nošenje tolikog bremena
na krilu mojih bdijenja
išečekujem još poneki grumen sna
dok se prži dah tvoj po liku mom.

Noć cvili svoj tužni bluz
nostalgija za ludim smijehom
odjekuje zidovima
u oku života mog jedna silueta
zaboravlja ponos,ne pita o grijehu,istini i laži
osluškuje mir koji diše i tiho šapće Tagorin stih;
“Pa, neki su mudri, neki glupaci; neki su
oprezni, a neki nehajni. Ima očiju koje se
smiješe, ima očiju koje plaču – a ludost je
ova u mojim očima.”-i misli na mene.