PRINC TAME

U meni živiš
prinče tame,
ponoćni si glasnik
sto mi osmijeh krade.
Jecaji iz duše
osmijeh tvoj traže
ali od tame ne vidim ga,
tišina je,
a ne čujem ga.
Sanjam li
ili postojiš
ne znam!?
Jesi li noć
ili samo nosiš crni plast
sa kojim letiš
do moga sna
i bdiješ nada mnom
dok sanjam,
plaštom prekrivaš
uzavreli dah,
kada vrisnem
da ne čuje niko,
niko doli nas.

MOJ TI -15

15.
Moj ti,
noć je uzavrele krvi
u odbjeglosti svojoj tražim riječ od koje zadrhtiš
tražim jutro gdje ću prepoznati tvoje oči
i znati da pripadaju jednom izgubljenom susretu.

Znam,neko se mora čekati da čekanje je milo ,
nekud se mora poći da bi se srelo,
nečije obličje sniti kad dah ti gori netaknut i neizrečen.

Znaj,ovo nije vraćanje unazad,već početak,
ovo nije traganje već nalaženje davno izopćenog ludila
Ja ne znam puteve nazad,previše je krivudanja
sjaj i bjeda gospodare mojim (ne) uspjesima
i ne uzbuđujem se zbog toga.

Ne,ne čuvam ništa ni za sjećanje
odavno se bojim da nisam dovoljno sazrela
za nošenje tolikog bremena
na krilu mojih bdijenja
išečekujem još poneki grumen sna
dok se prži dah tvoj po liku mom.

Noć cvili svoj tužni bluz
nostalgija za ludim smijehom
odjekuje zidovima
u oku života mog jedna silueta
zaboravlja ponos,ne pita o grijehu,istini i laži
osluškuje mir koji diše i tiho šapće Tagorin stih;
“Pa, neki su mudri, neki glupaci; neki su
oprezni, a neki nehajni. Ima očiju koje se
smiješe, ima očiju koje plaču – a ludost je
ova u mojim očima.”-i misli na mene.

MOJ TI- 10

10.

Moj ti,
naučih se glumi
vješto se snalazim između komedije i drame
dobro balansiram između danas i sutra
ne tražim mnogo,niti očekujem
stagniram međ' sterilnim licima
nema mjesta za one umazanih obraza od malina
jednom sam najtužnije tugovala,
ta tuga je imala smisla da sam je čak i voljela,
sad se pitam čemu kad je ljepše smijati se
neki su pokušali ukrasti mi sunce,ali ja im ne dam
iako još uvijek držim prozore i vrata otvorena
za ptice koje iz moga dlana tajnu o meni čitaju
još uvijek ne odustajem od ostavljanja tragova
niti dam da me pregazi vrijeme
mada trava nije više onako kao prije zelena,
tražim nade koje ne mogu naći ,a obećanja mi se sve više rugaju
ali iza oblaka još duga se skriva
tako blizu da joj miris osjetim iako je ne vidim
i čujem ptice, još uvijek su predaleko,ali čujem ih
i znam i one čuju mene.

TO SAMO HLADNOĆA UVIJA DUŠU

To samo hladnoća uvija dušu
a sivo popodne o suncu snuje.
U susjedstvu vjesnik proljeća 
glasom serenade u krošnje drveća
sanjivi mjesec doziva i pupoljke u cvatu.

Kad zatvorim oči sve isto je kao i jučer
drhteći molim oprost što klečim.
Čovjek je često duše gole,
a u srcu bljesak oluje nosi
i buru misli u viru srušenih ideala.

To hladnoća samo uvija dušu
unutar snova u začaranom svijetu.
Pokreni se rijeko mojih htijenja
od himne valova tvojih moje želje rastu.

ZA PRVU SMJENU

Noć
nakinđurena vještačkim sjajem
mami poglede
grozničava euforija vrišti
u iščekivanju
odbrojavanje počinje
10,9,8,7,6,5,4,3,2,1....
ljubljenja,čestitke,
prasak pirotehnike
izaziva ushit
sve je savršeno
i nemir i tuge
nisu više tako jake
na trenutak
sreća i ljubav sve je dotakla.

,,Dobro jutro"
prva smjena
ljubomorno pozdravlja
poslednje slavljenike
koji se umorno vuku utočištima
radost je uvenula kao
iluzorni cvijet zaborava

Dan se budi
stvarnost grabi svojim čeljustima
euforija se raspršila kao sapunica od pjene
idila ostaje u snijegu
smjena uličnih čistača
započinje dan
promrzlim rukama
kupeći ostatke sinošnje sreće.

Nova godina počinje...