Naše misli smo mi sami,u njima je sve ono što zaista jesmo.Onog trenutka kad nešto napišemo nO meni

petak, 17. listopada 2014.

DANAS SAM TIŠINA

Zar vrijeme lijek za zaborav nije
tek slutnjom mogu da te vratim
Dao si mi svjetlo
a ja cijedila je kap po kap
u oku,u osmijehu,u dahu
što ide u srce iz tvojega srca.

I bila sam nježan sklad pjesme u noći
bajka u vrijeme kad bajke još postoje
pokrivena zagrljajem svjetlosti tvoje
bila sam sve boje života
i osmijeh sreće.

Danas sam hrabrost
miris cvijeta sa divljih pustopoljina
zraka sunca koja reži kroz oblake
danas sam stijena i pustinja
koja ustaje i vraća se letu bez krila
a let koji reže oluju cilja pravo u srce.

Danas sam tišina
glas duše koja čežnju u zaboravu krije.

Biha M.M.

Nema komentara:

Objavi komentar