Naše misli smo mi sami,u njima je sve ono što zaista jesmo.Onog trenutka kad nešto napišemo nO meni

srijeda, 27. kolovoza 2014.

BIO SI TU

Ne mjerim više 
korake kilometrima
sve više stojim u mjestu
rijeka bez toka
splav što pluta

U srcu duboka tišina
ritam tup
protok koji oplakuje
za pažnjom svemira

Svaka želja žedni

Šta je to u meni
oholost
se smjestila u sredinu
kao kamen spoticanja
na putu bez pravca

Nešto mi šapuće
,, vrati se sebi"

Korak po korak
polako ispravljam put
okrećem se
naziru li se negdje tragovi vrlina

Od burnih misli
od previranja srca
ne vidjeh
tek osjetih
bio si tamo
držeći me za ruku.

Nema komentara:

Objavi komentar