Naše misli smo mi sami,u njima je sve ono što zaista jesmo.Onog trenutka kad nešto napišemo nO meni

subota, 21. lipnja 2014.

TI SI ONO O ČEMU ŠUTIŠ


Ti si ono o čemu šutiš,
nalik si onom što od drugih kriješ

I ne reci nikom kad krik prolomi noć i zaledi hod,
ne reci ni tad kad se duša radošću smije

Za čuti istinsku riječ
duša mora biti krijeposno čista

Kažem ti,šuti
Ne čuj gromke glasove onih što kažu;
reci

Za veličinu ti ne treba svijet gdje se strada od riječi
što kao slad te opije,pa te ubije

Ne reci,
Nalik si onome o čemu šutiš
i zrnu smisla što u tajnu sviješ.

srijeda, 18. lipnja 2014.

KAD ZAMIRIŠU LIPE

Čuješ li još ponekad
jeku jednog zaleđenog vremena
Na keju
još uvijek dvije sijenke
zagrljene šapuću
Pokrile ih grane procvale lipe,
a miris...
a miris...eh...

Ništa ne ubija miris tek procvalih godina,
raspjevanu ljubav punu stida
cvijet lipe kad padne podno nevinih briga
i usne što su ljubile ludilo neizrečeno
u tebi
i u meni
i oganj užegle krvi koja bije i bije
tad srcima ni nebo daleko bilo nije...

Nestali smo mi
u godinama zrelosti
ljubeći neke druge usne,oči i grudi
nestali u godinama traženja smisla
nikad više svoji,nikada ni tuđi...

A na keju
pod starom lipom
još uvijek dvije sijenke
zagrljene šapuću,
a miris...
a miris...eh...

utorak, 17. lipnja 2014.

JOŠ UVIJEK TE U OČIMA IMAM

Još u zjenicama te čuvam
i međunebesku igru jave i sna
lutanja po iluzornim padinama snova

Traješ u sjeni budućih dana
moćniji od svih
Odustajem da tražim svjetlost izvan njih

Još uvijek te srećem u snenim jutrima,
po rosnim livadama našeg djetinjstva
izgubljenog i snenog u mojim pjesmama

U trenucima zanosa
gdje duša duši tek slutnjom kazuje
sve neizgovorene riječi
i sjaj oka čežnjom okovan
koji se ne umije naglas izreći

Tamo gdje još uvijek Ljubav
na tvojim usnama šapuće
I tvoje ruke
miluju kose moje bujne
dok sanjam

Ne budi me,
pusti da te sjećanjem dozivam
Ne budi me
još uvjek te u očima imam.


srijeda, 11. lipnja 2014.

IDI DALJE

Biraš li put
Ideš li dalje
Ili ostaješ zaglavljen
negdje između prošlosti i sadašnjosti

Varljiv je um
Ne zavaravaj srce da je tako najbolje
Kad tad na isto mjesto stići će oboje
jedno sa krivnjom
drugo sa kajanjem

Idi dalje
Ostajanje je vir koji guta kukavice

Zaboravi
Što više pamtiš sve više ostaješ

Oprosti
Ako oprostiš opet možeš dohvatiti snove

Odgurni ruku koja te nazad vuče
Biraj put
Idi dalje