Naše misli smo mi sami,u njima je sve ono što zaista jesmo.Onog trenutka kad nešto napišemo nO meni

utorak, 17. prosinca 2013.

EHO

Moja misao budi kupine u cvatu,
žubor vode.Razigrani smijeh
 i bunar želja.Na brijegu kako
iz mjeseca i magle izranja duga.
Svjetlo predvečernjeg sunca
poslije kiše i ležaljku od
sasušenog sijena.Povjetarac
 tako nježan i lagan,razgoni
 bijele oblake,a donosi miris
 ljiljana i polen od jasmina.
Saginjem se prema vodi
gdje ogledam lik djeteta.
Dječiji smijeh razliježe se
iznad obližnjeg brijega.Eho
 odjekuje i ostaje tamo negdje
daleko iza brijega.

Nema komentara:

Objavi komentar