UDAHNI ME

Mjesec se kupa u očima,a modra noć
duž zlatnih niti raznosi ljubav
po dlanovima

Čuješ li jecaje čežnje?-ja milost molim
za dodirom rascvjetalog daha

Udahni me
noćas je vrijeme kad od tuge bježim
noćas nazdravljam samo tebi

noćas za tebe zovem
rascvjetale godine-raspustite kose
po brokatnom ćilimu snova
ogolite bedra
za milosne ruke...

Odraz mene u očima tvojim
i već sam negdje izvan tijela
u zjenicama duše dišem tvoje riječi
dok me grliš bezbrižno i smjelo

Biha M.M.

DANAS

Veliki snovi stoje kao nasukane lađe
u suhom koritu postojanja
a ja ostrašćeno skupljam maglu
opterećujući srce u danima bez boje
Ukalupljeni ritam života
nevidljivim očima paučinu prede
na riječima skupljenim u nemoći
u danima
na liniji života kad treba cjelinu zagrliti
kao dojenče
Duši šapućem
miruj
budi radosna
nemoj se bojati
danas se živi
ovo danas već sutra umire
Miruj
pusti strahove šta će sutra biti
bilo da te pogodi gnjev razjarenog mora
demoni pakla vlastite duše
ili čovjek u svojoj pakosti i zlobi
miruj
daj srcu malo radosti
ovo danas već sutra umire

Biha M.M.

TAMO TE JOŠ UVIJEK IMA

Zanijemih...
Tišina između nas zaledila je vrisak u grudima
bauljam u mraku bez zvukova riječi i vješam se uz rub ludila
Tražim tvoje tragove na mjestima gdje su nekad ponosito stajali
ali ih nema...
Kiše i vjetrovi odnesoše sve
zajedno sa tvojim likom
Gorki pelin noći nagriza i zadnju nadu
ti postaješ dalek i nestvaran
kao da nikad stvarno postojao nisi...

Tek u duši svijeno ti gnijezdo
čuje zvuk koraka tvojih
vrisak tvoj koji me budi iz obamrlog sna
Tvoje ruke krpe moje srce probodeno sa hiljadu bodlji
na lijevoj stani tvoje odsutnosti
rastjeruješ gavrane crne
i smješiš se dok te ja uspavljujem
neponovljivom ljepotom moje ljubavi...
Tamo te još uvijek ima,slušaš himnu moje duše
bez zvukova riječi ponavljaš je kao molitvu...

Tamo te još uvijek ima....Biha M.M.

TAMO SI GDJE JESI

Nemoj da ti oči potamne
kad nagost ti duše pred noge padne
Nemoj da se hraniš zabunama
da stigao si tamo gdje želio jesi
a znaš da nisi...
Putevima zanosa idu buntovne glave,
putovima neznanja idu oni koji vape za znanjem
putevima prosjaka idu oni koji žude za imanjem
putevima tuge oni ljubavi gladni
Ne traži opravdanja
za sva ne održana obećanja
a obećavao jesi...
Ne traži istinu
tamo gdje lažima ego hranio si
a lagao jesi..
Ne traži oproštaj za potopljene oči,ukinute nade
a ukidao jesi...
Ne govori,
teško mi je,stranac sam u ovom svijetu bio,
živio sam teško duša mi je bola puna,
nemoj...
Tamo si gdje jesi
i posjeduješ ono što sijao jesi...
Kroz sokake misli začarane sjene pijane od samoće
držat će oslonac za stub tvoga srama,
tražeći blijesak svjetlosti izgubljen  negdje između duše i srca
dvije tačke što ni jedan most više spojiti ne može...

A mogao si ljepšim putevima proći da želio jesi,
a nisi...

Biha M.M.

MIRIS KOŽE

Miris tvoje kože pali po oblinama tijela,
najdubljim kutovima mene,
nesigurne,neiskvarene,slobodne
a srce zbunjeno...ne zna gdje spas naći
gdje da se sakrije
u sigurnost dana i noći
kad samoća me kupa samo mirisom sjećanja
slatkoćom usana i mirisom košulje tvoje
ostavljene u trenu kad riječi
na koje se naslanjah
ne uspjedoh izreći

htjedoh reći
uđi
pokupi miris moje duše
ostani
prebivaj u meni
preobrazi me snagom ljubavi
nek tvoje lice sija u mojim očima
zatoči me dahom svoga plama

htjedoh

ne znadoh

osta samo miris kože
da me zapljuskuje,udara i lomi

Biha M.M.

VJETAR U MOJOJ KOSI

Donosiš mi uzdahe daljine
poput tajne u srcu skrivene
i ljepotu probuđenog proljeća
u sivilu mene
O ti,iskro ove tišine
čuvaš li još ljubav što drhti tijelom
čuvaš li još čežnju,sve mirise strasti,ljubavi i tuge
u  njedrima svojim
Postoji li još smisao postojanja
po ravnicama nebeske mekoće tvojih usana
Čekaš li još zanosnu ljepotu snova
nevinu i čistu poput poljskog cvijeća
Da li bi poljupci moji opet imali moć da te otrgnu
govoru tuge
i probude unutrašnji sjaj duše čiste i osmijeh,
ključ tvoje ljepote
 rekla sam da rastanak nije kraj
i rekla sam čekat ću te,a ti budi bar ponekad
vjetar u mojoj kosi,tihi lahor na usnama
pokreni vječnost kad sklopim oči
ja čekam na tebe

Biha M.M.

PUTEVI DUŠE

Ako me upitaš za vjeru i nevjeru,
kako da ti odgovorim riječima prostim
kad ne znaš pratiti tragove tajanstva misli
čitati osjećaje u očima

Kako istinu reći
kad prostranstvo moje duše
nepoznanicom miriše
i samoj meni

Samo sam krhko biće
u traženju spasa
po gudurama života
gdje dobro i zlo bitku bije do smrti

Ko zna kuda mislima lutam
dok pametujem o životu
a samo želim naći put ljubavi

Biha M.M.

JESEN I SJEĆANJA

Hvatam još malo sunca
u danima kad kiša caruje
um spava u sve hladnijoj svakodnevnici
između ironije i bezosjećajnosti

Jesen ko mozaik slaže boje kao nekad
vrijeme koje smo ostavili
pripada nam jednako
kao i ono što ispred nas stoji

Vjetar vremena povija grane
a ja kao skitnica bez lica
riječima sjetnim vraćam
prošle dane na početak rađanja
tebe u meni,mene u tebi

Jedno vrijeme nestaje
a kiše uspomene vraćaju
tvoj dah i duša mi nedostaju
u jesen kad lišće opada

Treba mi svijet za nas
u postelji jesenjeg beskraja
niz probuđene poljupce i dodire

Neka te moja duša dušom dodirne
i moje tijelo poput vala
tebe zapljusne
na rubu sna postojimo
ti i ja

Dok mi jesen obavija tijelo
niko mi ne može zabraniti
da kroz koprenu od kiše
okrenem lice suncu

Biha M.M.