ZOVEM TE KIŠOM

Zatočenik sam noći
i ove kiše
koja u ritmu tam-tama po oknima dobuje
Svijetlo u tvojim očima
ogleda se u mojim
i sve mi se čini
osjećam bol...
Zatočenik sam sna
i to tek sad shvatam
Ipak kada gledam unatrag
nemam tužne osjećaje
U trenucima samoće
zatočenica sam same sebe
i ne znam je li najveća kazna
ili vrijeme kad sa tobom drugujem
Uz srce umorno
ronim u ovom moru
od propalog lišća
u vidu tvoga sjećanja
Učini mi se tvoja slika blijedi
ali samo se zavaravam..
Ti se mijenjaš
pronalaziš svoj mir
a moje dane pretvaraš u godine
ne dopuštaš da se pokrenem
Ali idem polako
u mom srcu uvijek postoji želja
da me se sjećaš
A želja
nikad se ne gubi u vremenu
Čuješ li kišu
osjetiš li kako ti miluje obraze
Noćas te kišom zovem
noćas Zeus miluje tvoje oblake...
©
Biha M.M.