NOĆ OBOJENA TUGOM

Tama...noć
igra sjenki po zidovima
razvlači se kao paučina
stojim kao zagonetka
i samu sebe pitam
da li je to što je u meni
odjek nekih čudnih svjetova
i trag da bi
da postojah
kao cjelina
ili se raspadam
u milion djelića
u naručju nepravde
noseći jauk
bolni jauk
svih ugnjetavanih,
progonjenih
onih što se rastaju i susreću
žive i umiru
a da nikad saznali nisu
da pravda postoji
da ljepota postoji
da sreća postoji
bezbrižna i čista
u trenucima vrednijim od vječnosti
trenuci opkoljeni ljubavlju
nekih dragih ljudi

Svijet nije isti
ljudi se mijenjaju
stvari se mijenjaju
predaju se
neumoljivošću vremena
Ni ja nisam ista
u dubinama sebe
pronalazim tragove
kako noći tugom bojim,
iako sve oko sebe
još uvijek
svim srcem volim-
copyright-a "©"

Biha M.M.