BJEŽANJE I ZABLUDE

Postoje oni koji su uvijek sami,prokleto sami,porobljeni u vlastitom Ja,tražeći krivicu kod drugih,nikad kod sebe.Stavljajući uvijek na prvo mjesto sebe očekujući uvijek da budu shvaćeni i kad to shvatanje ne dobiju,postaju natmureni,sumorni i mračani,prepuni sijenki sumnji čak i prema onima koji im svijetlost nude.Postaju kao zagušljiva kuća u kojoj nikad nema života ni reda.U sebe smiještaju,sebi pripisuju i trpaju sve kvalitete, nešto što nisu ni posjedovali,niti  razumjeli i što im na neki način vječito izmiče,jer ne dozvoljavaju da iko rastjera njihovu potištenost i zablude u koje su upleteni..Kroz njih i u njih skoro svakog dana ulaze i izlaze ljudi,dobri,loši,zajedljivi,podmukli,lažljivi,dobronamjerni,iskreni,ali niko na njih ne ostavlja utisak.Ni zbog čega drugog,već zbog povrijeđenog vlastitog ega.Stavljajući sebe ispred drugih,vjerujući da su samo oni posebni,umjesto da sviju toplo gnijezdo u svom srcu  tkalca topline,gnijezdo sigurnosti i postojanosti za sve prolaznike,namjernike,stvara zid i okove od kojih svi bježe zbog hladnoće njihove samosvijesti i sebičnosti.I kad sretnu neku osobu koja odiše toplinom,ljubavlju i razumjevanjem nikad neće reći,,Vidi kako je ova osoba topla i draga,ona bi mogla razgrnuti mračne zavjese sa moje nutrine" već će pomisliti,,Ova je osoba draga,ali nikad ne može razumjeti nekog poput mene".
Bježanje,njihov put je vječito bježanje u mračnog sebe,u nesigurnog sebe,u praznog sebe,u neshvaćenog sebe i nikad ne shvate da je oslobođenje od sebe takvog davanjem,a ne samo uzimanjem.-copyright-a "©"

Biha M.M.