Postoje oni koji su uvijek sami,prokleto sami,porobljeni u vlastitom Ja,tražeći krivicu kod drugih,nikad kod sebe.Stavljajući uvijek na prvo mjesto sebe očekujući uvijek da budu shvaćeni i kad to shvatanje ne dobiju,postaju natmureni,sumorni i mračani,prepuni sijenki sumnji čak i prema onima koji im svijetlost nude.Postaju kao zagušljiva kuća u kojoj nikad nema života ni reda.U sebe smiještaju,sebi pripisuju i trpaju sve kvalitete, nešto što nisu ni posjedovali,niti razumjeli i što im na neki način vječito izmiče,jer ne dozvoljavaju da iko rastjera njihovu potištenost i zablude u koje su upleteni..Kroz njih i u njih skoro svakog dana ulaze i izlaze ljudi,dobri,loši,zajedljivi,podmukli,lažljivi,dobronamjerni,iskreni,ali niko na njih ne ostavlja utisak.Ni zbog čega drugog,već zbog povrijeđenog vlastitog ega.Stavljajući sebe ispred drugih,vjerujući da su samo oni posebni,umjesto da sviju toplo gnijezdo u svom srcu tkalca topline,gnijezdo sigurnosti i postojanosti za sve prolaznike,namjernike,stvara zid i okove od kojih svi bježe zbog hladnoće njihove samosvijesti i sebičnosti.I kad sretnu neku osobu koja odiše toplinom,ljubavlju i razumjevanjem nikad neće reći,,Vidi kako je ova osoba topla i draga,ona bi mogla razgrnuti mračne zavjese sa moje nutrine" već će pomisliti,,Ova je osoba draga,ali nikad ne može razumjeti nekog poput mene".
Bježanje,njihov put je vječito bježanje u mračnog sebe,u nesigurnog sebe,u praznog sebe,u neshvaćenog sebe i nikad ne shvate da je oslobođenje od sebe takvog davanjem,a ne samo uzimanjem.-copyright-a "©"
Biha M.M.
Naše misli smo mi sami,u njima je sve ono što zaista jesmo.Onog trenutka kad nešto napišemo nO meni
ponedjeljak, 28. siječnja 2013.
srijeda, 23. siječnja 2013.
ČEKAM
Ponekad tako zastanem u bezgraničnom prostoru sebe...
i čekam,
ni sama ne znajući šta
Trajem u sebi bez zvuka,
uši ne primaju glasove,
oči ne vide ništa,
zastanem i odahnem od svih,
zametem korake da me niko ne pronađe
Ništa tu nema,
ni usklika radosti ni jecaja tuge,
ni ljubavi ni mržnje
samo prazan prostor
nečega
što čeka
da me probudi
iz obamrlosti...-copyright-a "©"
Biha M.M.
i čekam,
ni sama ne znajući šta
Trajem u sebi bez zvuka,
uši ne primaju glasove,
oči ne vide ništa,
zastanem i odahnem od svih,
zametem korake da me niko ne pronađe
Ništa tu nema,
ni usklika radosti ni jecaja tuge,
ni ljubavi ni mržnje
samo prazan prostor
nečega
što čeka
da me probudi
iz obamrlosti...-copyright-a "©"
Biha M.M.
nedjelja, 20. siječnja 2013.
SVIREPO UBISTVO
Rovare misli,ko trulež se naselile u meni,pa neće da puste.Izvršit ću svjesno,,svirepo ubistvo" dok razgovaram sa poslednjim tračcima nade u sebi.Dosta me je varala,Godinama na nju se naslanjam,kao pijan na plot,drži me u lažima a neće da umre iako je gnječim,stišćem svom snagom i odbacujem od sebe.Neće da me pusti i neprestano mi govori-,,Ja dobro znam šta ti misliš o meni.Puna si mržnje,ja sam za tebe zvijer koja te godinama drži na doživotnoj robiji.Tako ti gledaš na mene.A sad da ti ja kažem kako ja na to gledam.Vidiš,ja samo vršim svoju dužnost,ja nemam drugog izbora i kad imaš neoborive dokaze protiv mene,moje je da vršim svoju dužnost.Ti si jedna,samo jedna od miliona onih koji prolaze kroz moje ruke.Nisi ti jedina koja se otimaš i bježiš od mene,mnogi to čine,ali skoro uvijek mi se vraćaju,Malo je onih otpadnika koji se ne vrate ,dok drugi nikad i ne odlaze.Ja sam tu da vas udržim u zajednici,da ostanete u granicama razuma,bez mene bi nastao haos u kojoj bi se mnogi našli u nevolji.Odluči kojoj strani pripadaš?-Postavi sama sebi to pitanje.Ako se usprotiviš mojoj moći,zapitaj se kuda će te to odvesti.Zar ne vidiš i sama,samo sumnja u mene kuda te vodi...Pazi se,radi po pametnom načelu da je bolje spriječiti nego liječiti.Ja te samo opominjem za tvoje dobro kako se može završiti ta vratolomija,ako nastaviš sumnjati u mene".
Ukočeno i mirno,najprije htjedoh otvoriti dušu da pokažem svoju stranu priče,da se prepirem, raspravljam i objasnim,ali me zadrža neobjašnjiva sila,neko osjećanje potajne predostrožnosti.-copyright-a "©"
B.M.M.
Ukočeno i mirno,najprije htjedoh otvoriti dušu da pokažem svoju stranu priče,da se prepirem, raspravljam i objasnim,ali me zadrža neobjašnjiva sila,neko osjećanje potajne predostrožnosti.-copyright-a "©"
B.M.M.
subota, 19. siječnja 2013.
PROSTAKLUK
Prostakluk je čudna stvar,u neku ruku i jednostavana i složena.Izvjestan broj sa njim se rađa.Mnogi iskustvom nauče šta je to i vremenom ga izgube.Ima i onih koji se prostakluku nauče,vjerujući da su tako dopadljiviji..Ali većina ljudi su prosti od rođenja i takvi ostaju zauvjek.A ima mnogo vrsta prostakluka.Ne samo onog prostakluka punog razmetanja,licemjerstva i lažne jednostavnosti i uobraženosti.Ima i one vrste prostakluka koja daje nekim ljudima jednostavnost,drugim riječima oni su prosti bez nakinđurenosti i izvještačenosti.Volim takvu vrstu prostote.Ona takvim ljudima daje prednost da nikad ne pate od neoprostivog grijeha uobraženosti.Ne postoji ništa ogavnije od uobraženosti,uobraženi ljudi su sve prisutniji,sve moćniji.Nevjerovatno je kojom brzinom obični,sasvim obični ljudi kada se dokuče malo slave i moći postaju uobraženi,a ta uobraženost ih vodi do jednog od najgorih prostakluka,ili su to oni koji su cijeli život,od rođenja nosili u sebi,pritajeno skrivali do prve ukazane prilike,a mi vjerovali kako su jednostavni i obični...copyright-a "©"
B.M.M.
B.M.M.
ISTINA
,,Često sam primorana da se uzdam samo u sebe i u svoj vlastiti jezik,koji će makar i mucav,unijeti istinu tamo gdje je žele,a istina se shvata i onda kad se samim znakovima kazuje.."-copyright-a "©".B.M.M
utorak, 15. siječnja 2013.
utorak, 8. siječnja 2013.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)